- Osam gigabajta nesreće
Kaže narodna poslovica – “tko svrbljivog dupeta liježe, sa smrdljivim prstom se budi”.
A ima i ona koja kaže “na greškama se uči, pametan na tuđim, budala na svojim.”
Što bi reklo da sam ja budala.
21. svibnja ove Gospodnje godine javno sam putem svog bloga pozvao cijelokupnu zajednicu, čitatelje i putnike nenamjernike na bojkot proizvoda iz Narodne Republike Kine. Ne zbog Tibeta, ne zbog Uighur naroda, ne zbog komunističke represije i šta ja znam čega sve ne nego zbog toga što su im proizvodi kao što sam rekao prije 3 mjeseca, a i sada odgovorno tvrdim – smeće!
Priča kaže sledeće.
Odlučio se ja kupit USB flash memoriju u našem narodu poznatijem kao uesbe stik.
Prvi put kad sam vidio uesbe stik a to je bilo stvarno davno mene je ta stvarčica oduševila. Moj komp tadašnji recimo nije ni imao USB začkoljicu gdje se to nakači. Nego sam ja kupio u SR Njemačkoj USB kontroler za 22 tadašnje njemačke marke u narodu poznate kao de-em.
Uglavnom, trebamo se naći Vnuk i ja u birtiji koja se nekad zvala Derby a i danas se tako zove samo što je nešto veća i ima toplu vodu od baš današnjeg dana u toaletu u narodu pozatijem kao i ve-ce.
Nego.. dolazi Vnukac meni i kaže evo ti arhiva moje digitalne glazbe u narodu poznate kao em-pe-tri. Tad se nisu slali mejlovi preko megabajta jer je to bio nonsens na onim modemskim vezama. I sad ja očekujem kako će on izvadit jedno 13 disketa gdje je ta arhiva rasturena u isto toliko .rar fajlova. Kad konj bi reko, kobili se nado, izvuće dečko spravicu koja je izgledala kao futuristička olovka. I kaže on meni, eto ti pa mi vrati.
Uze ja tu napravu, pogleda je sa svih strana dobro a ono na njoj ponosnim fontom piše – MICROSOFT. A ispod toga – 16MB.
16 megabajta u komadiću plastike! Nevjerovatno.
A to je bilo još prije mog prvog digitalca s 1.3mp i CF karticom od 4MB.
Kako bilo da bilo ja sam poželio to i hoću i hoću.
I onda nekoliko godina kasnije kupim ja sebi prvi taj stik. Stotinama megabajta mjerljivo.
Izgubim ga nakon 10 dana. Propo stik u zemlju kao da ga nikad nije ni bilo.
Kupim drugi ovaj put nešto blesavo sitno i još ko neka marka. Kingmax, kingston nešto tako.
Njega sam nešto imao duže. Par mjeseci i nisam ga izgubio nego sam ga posudio i nikad mi a nisu vratili. Iako sam ga tražio još uvijek ga nisam dobio. A više nije ni bitno.
Bit svega – nemam sreće sa stikovima.
I sad dolazimo na zanimljivi dio priče, odnosno na ono što sam počeo prije ovog pasusa digresija.
Odlučio se ja kupit USB flash memoriju u našem narodu poznatijem kao uesbe stik.
Prije 20 ak dana dođem ja kući iz Splita, Sarajeva i ne znam gdje sve nisam bio u tih par dana, još uvijek mi je to jedna velika magla i prva stvar koja mi padne napamet – idem ja sebi kupit uesbe stik.
Šta kupit i kako, odlučim ja da pogledam kod svog starog dobrog prijatelja Ebaya.
Prodaje čovjek iz Hong Konga novi stik, free shipment il što bi naš narod reko – đabe poštarina.
8 GB. I idem se ja bidat i kaki sam manijak u zadnjoj sekundi se bidnem da kupim stik za 10.50Ł u narodu poznatije kao britanska funta. Nekakvim ludim pejpalovskim konverzijama ispade to 99.90HRK u narodu poznatije kao – sto kuna što je meni itekako odgovaralo. Jer kod nas je to otprilike 300 kuna. 200 kuna i nešto. U svakom slučaju jeftinije.
Šta ću platim ja čovjeku u Hong Kong, koji je inače Specijalna Administrativna Regija NR Kine, dakle nešto ko njihova AP Vojvodina. Tamo i naopako voze jer su tamo Englezi bili do nedavno takoreć al to je sve više manje nebitno za cijelu ovu priču.
Dakle ja platio, čiko se javio kaže fala na uplati sad ću ja otić na poštu samo da pogledam malo Olimpijadu baš se spuštaju oni na BMXima. Reko super svaka čast, fala – smrt Tajvanu, sloboda narodu.
Sve super, sve obavljeno a ni ne znam da sam se sam sebi takoreć, da proste ovi malo gadljivi, posro u usta.
Jer sam reko tog sudbonosnog 21. svibnja 2008:
Baš zato, dragi moji, izbjegavajte kinesko u širokom luku.
Jer, kao što sam već rekao, a nije loše da ponovim:
“Nisam dovoljno bogat da bih kupovao jeftino!”
Ma budaletina šta drugo reć.
Da neće sve biti baš u najboljem redu dalo se naslutiti iz mejla koji mi je posalo Ebay koji kaže da je ono na što sam se ja bido povučeno iz sigurnosnih razloga, a zbog kojih – ne smiju reći. Ali da u svakom slučaju ne platim a ako sam platio da slobodno kontaktiram policiju da će Ebay dati sve podatke policiji potrebno da se nađe prekršitelj.
E ja sad stvarno ne znam šta je taj čiko iz Kine tako zgrješio, možda je dilo pornografiju il je ubio pandu, znam da zbog tog u Kini ode glava.
Pa si mislim, jebote, ako su ga ubili, a čovjek nema familije, vide da je zadnja transakcija prema meni pa pošalju meni račun za metak! A ko zna jel kineska vlada radi preko PayPala. Sto gluposti mi je palo napamet.
Onda kome da je prijavim slučaj. Brodskoj policiji? Pa naši policajci znaju samo klince legitimirat i lovit travopušce po parku. Da uletim u brodski MUP s pričom o Internet scamu mislim da bi me otpremili u KP u Požegu.
I tako ja odlučim pričekat da vidim što će vrijeme donijet.
Konj bi reko, kobili se nado nađem ja prije par dana kovertu drito došla iz Hong Konga.
Moje ime i moja adresa. Hongkoške markice. Neke ptičurine ružne. Veliki okrugli pečat na kojem piše – HONG KONG.
Carinska deklaracija otpozadi – gift il što bi naš narod rekao poklon. Svaka čast čiki. Otvorim ja kovertu.
Kad ono unutra uesbe stik baš ovakav kao sa slike gore. Odnosno baš taj.
Kako sam bio na izlazu iz zgrade, stik odma proslijedim svom rock prijatelju (ja imam rock prijatelja za ić na koncerte i to) da mi snimi na moj novi stick filmova i glazbe ali isključivo legalne jer ja izrazito pazim na te stvari.
Kasnije se javlja i kaže – malo je onako jako spor.
Ma reko… glavno da radi.
No kad sam uzeo stik u svoje ruke vidio sam da ne radi. Folderi s legalnom glazbom – prazni. A stik kao pun. U oči me laže! Kaže zauzeto 7 i nešto gigabajta a nema ničeg!
E reko neš kolega. Uzmem disk probam sve testove, formatiranja, particioniranja.
Spor i jede nasumično fajlove.
Spasa mu nema – faličan je. A ja s tim stikovima nisam taličan.
(malo poezije)
I ništa. Napišem ja čiki u Kinu pismo. Elektronsko.
Nešto kao da je brzo došlo i tak to al da to što sam ja kupio nevalja, da je ekstremno sporo (USB 2.0 kao bi trebao bit), da ima nasumično gubi podatke. I da ja zahtjevam nekakvo rješenje i da se s nama Hrvatima nije zajebavat, jer smo mi ipak u WWII dvaput pobjedili i da iako nas ima kao njegov kvart da smo osvojili 5 medalja što je puno i za jedan kineski kvart. Obećao sam mu da ću ja osobno sabotirat snimanje novog Waltera koji brani Sarajevo tako što ću upadat namjerno u svaki kadar u klingonskom odjelu s burekom u ruci i tako uništit novi potencijalni kineski hit-film ukoliko on ne rješi meni novi stik. Ubojico pandi i porno-dileru hoću disk koji radi!
Smrt Tajvanu, sloboda narodu.
Još mi nije odgovorio.
I zato ponavaljam.
Ne kupujte kinesko!
