Kontroverzni zakon o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne novine”, br. 84/92.; te njegove izmjene i dopune objavljene u “Narodnim novinama”, br. 5/93., 6/93., 26/93., 29/94., 43/96., 46/96. i 54/96.) nije regulirao jedan od najvećih hazarda po pitanje sigurnosti pješaka (“pješak” je osoba koja sudjeluje u prometu, a ne upravlja vozilom niti se prevozi u vozilu ili na vozilu, osoba koja vlastitom snagom gura ili vuče ručna kolica, zaprežno vozilo ili vozilo na motorni pogon, dječje prijevozno sredstvo, bicikl ili pokretna kolica za nemoćne osobe, osoba u pokretnom stolcu za nemoćne osobe što ga pokreće vlastitom snagom ili snagom motora, ako se pritom kreće brzinom čovječjeg hoda, te osoba koja klizi klizaljkama, skijama ili saonicama ili se vozi na koturaljkama, skateboardu i sl., članak 4., paragraf 58. gore navedenog zakona), tj. pitanje „babe na bicklu“.
Detaljnijim pogledom na gore navedeni zakon vidimo da se „baba na biciklu“ čak nigdje ni ne spominje, niti definira. Stoga ću pokušati definirati što je baba na biciklu.
„Baba na biciklu“ je najčešće osoba, iako ne nužno osoba, koja pokušava sudjelovati u prometu pedaliranjem vozila nalik na bicikl koje nije mlađe od 28 godina. Vozilo u pravilu nema ispravne kočnice, kao niti ispravnu signalizaciju (prednja i stražnja svijetla, mačje oči). Baba na biciklu kreće se minimalnom brzinom koja se opire zakonima newtonovske fizike, zbog čega je i formirana specijalno državna znanstveno povjerenstvo koja treba do kraja 2018. iznijeti svoje zaključke o brzini babe na biciklu s čime će se službeno izaći pred Europsku Komisiju u Bruxellesu, kao i pred slovenska državna tijela da bi se uskladila minimalna brzina babe na biciklu ukoliko hrvatska baba pedalira brže, odnosno sporije u odnosu slovensku a sve u cilju normalizacije naših prijateljskih naroda i narodnosti.
Povjerenstvo će uz brzinu također posvetiti i pažnju putanji vožnje babe na biciklu koja također odudara od priznatih zakona fizike.
Kod babe na biciklu meni je fascinatno samo kretanje. Uspravi „bicikl“, lijevu nogu stavi na pedalu. Ruke su na upravljaču. Desnom nogom se odguruje praveći točno tri koraka, jedan- dva – tri i onda kada postigne „brzinu“ za koju povjerenstvo pokušava odgonetnuti kako je dovoljna za održavanje ravnoteže, pravi veliki polukružni kick kojima desnu nogu smješta na desnu pedalu. Taj polukružni okret nogom je preuzela svjetska kung-fu federacija i zaštitila ga patentom.
Baba na biciklu predstavlja veliki hazard za vozače motornih vozila na cestama. Kako se nepredvidivo kreće cestom, vozači moraju biti veliki majstori manevara pri susretu s istom. Malo je recimo poznato da prva serija Mercedesa A klase nije prošla test manevra izbjegavanja babe na biciklu. A to je bilo nakon modifikacija koje su napravili nakon fijaska s „irvas manevrom“.
Za pješake baba na biciklu predstavlja posebnu opasnost. Cestom se kreće nerazjašnjivo sporo, a pješačkim stazom se kreću brzinama kao da imaju kondicione pripreme za Tour de France. Kako imaju slabi vid i politiku „udaram pa stajem“ susret s istima za pješake uvijek predstavlja traumatično iskustvo. Pogotovo zato što uvijek imaju po „biciklu“ okačen tucet PVC vrećica i cekera u kojima prevoze nekoliko stotina kilograma zelenjave s pijace. Nisam jednom dobio keljom i rotkvicama pod rebra uz redovnu ispriku: „Pazi đe odaš budale’tno, đavo ti porod odnio!“
Nedavno sam i ja počeo pedalirati čime sam sam samo 28 godina udaljen od titule „babe na biciklu“. Novom rekreacijom uvidio sam mnoge hazarde za bicikliste pa ću ih ovdje navesti u cilju solidarizacije svih sudionika u prometu s nama biciklistima koji smo samo korak udaljeni od babe na bicklistu.
Mesar koji parkira caddya u pola 8 ujtro na biciklističku stazu – zanimljivo kako uvijek parkira na djelu gdje je poglavito teško preći sa biciklističke staze na cestu ili pješačku stazu.
Sionski mudraci – najšira grupacija sudionika u prometu koja ometa bicikliste na nebrojne načine. Neki od njih su – grupna šetnja po biciklističkoj stazi, bezrazložno stajanje na spuštenim nogostupima namjenjenim za prijelaz biciklista i invalida, zatim odlaganje kontejnera za smeće na biciklističku stazu. Može ih se svrstati u nekoliko kategorija.
Fetulje – ženske osobe koje guzeljaju sred biciklističke/pješačke staze tako da je nemoguć preteći iste. Pričaju najčešće na mobitel i ne haju za kolone biciklista koji iza mrmljaju. Kada ih je više, obavezno su formaciji „ razvučeno šumadijsko kolo“ čime u potpunosti blokiraju stazu, pa i dijelove ceste i zelene površine.
Indolentni mudrac – ne gleda oko sebe i obavezno bočno prilazi biciklistu na metar do dva uzrokujući biciklistu da naglo koči ili pravi nagle polukružne manevre. Zaprepašteno reagira na užasnuto lice bicikliste.
Baba s cekerima (bez bicikla) – noseći ceke ispruženih ruku u laktovima ostavlja jako malo prostora za manevar.
Mlađi maloljetnik – opasnost koja uljeva najviše straha. Pogleda te ravno u oči i ubrzano korača ravno prema tebi. U narodu poznati i kao „djeca-kamikaze“ ili „Al-Qaida naraštaj“.
Štemer s leđima veličine prosječnog ormara iz IKEA-e – pogleda te preko ramena pogledom „pederi i pičkice voze bicikle“. Ne sklanja se.
Poremećeni desni skretači – naglim ubrzavanjem vozila pokušavaju oboriti biciklistu. Mislim da se radi o ekstremnom kladioničarskom sportu poput poznatih sarajevskih „rulet“ trkača kroz crveno s raskrižja kod Alipašine džamije.
Ukoliko se biciklistička kultura ne razvije u slijedećih 28 godina u našim krajevima mislim da ću morati okačiti biciklističke rukavice o klin.
