Pisao sam o fascinaciji mostom na Neretvi kojeg je u zrak digao Yul Bryner.
Ipak mali povijesni dodatak, pošto sam svaki put kada sam opisivao sudbinu ovog mosta davao netočne podatke.
Ovaj most nije srušen 1943.
U Jablanici nije bilo rata 1943., sve je to partizanska propaganda.
Most je srušen 1969. kada je obustavljen prijevoz Ćirom.
Dobro, ne baš tako… 1943. na ovom mjestu je postojao željeznički most iz K&K perioda kojeg su partizani za vrijeme operacije Fall Weiss, u narodu poznate kao 4. neprijateljska ofenziva srušili po naređenju vrhovnog komadanta Josipa Broza u narodu poznatog kao i Tito. Potom je preko Neretve prebačen veliki broj ranjenika i tifusara, čime je ova akcija dobila i naziv “bitka za ranjenike”, čime je ušla u vojne udžbenike kao primjer humanosti za vrijeme borbenih djelovanja.
Kažu da se na poznatoj vojnoj akademiji Westpoint izučava ovaj Titov manevar s rušenjem mosta pa ponovo prelaskom preko istog dvostruko proučava – kao nešto genijalno i kao nešto totalno nepotrebno.
Za detalje pogledati Bulajićev film “Bitka na Neretvi” iz 1969.
Postoje teorije da je za vrijeme ove operacije postao prešutan dogovor između komande Wermachta i vrhovnog komadanta zvanog Tito da će Njemci zažmiriti na jedno oko dok Tito napraši četnike s onu stranu Neretve.
Dali je to tako ili nije, tko zna. Ali je sigurno da je upravo na ovom prostoru, gdje je prolazila demarkaciona linija između njemačke i talijanske zone interesa bilo mnoštvo vojski od domaćih ustaša, domobrana, partizana, nekoliko denominacija četnika pod autokefalnom kapom raznih vojvoda, Njemaca, SS brigada, Talijana…
Pa čak i za dodatak nije zgore ni dodati da su dinardski četnici bili na platnoj listi NDH.
No, dosta o 1943.
Uglavnom dakle most je srušen po naređenju Josipa Broza zvanog Tito.
Ali kao što sam ja pomislio i kao što bi neki pomislili ovo nisu ostatci tog mosta.
Ne, ova pruga je bila od strateškog značaja za Wermacht stoga je napravljen novi most koji čak i dočekao kraj rata netaknut.
I onda je došla 1969., a to je što vi svi matematički potkovani znate godina poslije 1968., godine poslije koje više ništa nije bilo isto. Ni most na Neretvi više nije bio isti jer je odlučeno da se ukida Ćiro (Ćiro je kolokvijalni naziv za malu parnu lokomotivu na ugljen iliti ćumur, kažu moji stari da je bio toliko brz da si, ako sjediš u prvom vagonu, mogao iskočiti, zapaliti cigaru, šetati uz vlak i opet nekad uskočiti u neki vagon pri kraju… a i to su bila vremena… kad se putovalo bez srkleta, zapališ cigaru i šetaš, a ne sad luda vremena auto-cesta i mlaznih aviona….). Elektrifikacija je prošla glavne pruge u socijalističkoj B&H i SFR&J, a ova pruga očigledno više nije bila potrebna pa su odlučili ukinuti prugu i demontirati most. Ali ne! Pojavio se Veljko Bulajić, naš slavni filmadžija koji je rekao da će snimiti najspektakularniji domaći film svih vremena. Što reko, to i ne poreko, koliko ja znam nikad poslije nije snimljen film s većim budžetom, a ni s više faca. Čak je i plakat za englesko govorno područje napravio Picasso kapom i bradom. I perom.
No, most koji su Njemaci napravili poslije bitke korišten je za film, Yul Bryner ga je digao u zrak i to je sad most sa slike. A posredstvom eurovizijskih partnera imamo i snimku rušenja mosta:
httpv://www.youtube.com/watch?v=6TPUVuYgSxs
I s ovim ću napokon završiti priču o mostu na Neretvi, naravno ukoliko ga opet ne spomenem nekad u daljnjim putešestvijama.
Postavlja se zanimljivo pitanje zašto putešetvije počinju tu? Pa evo zbog zanimljivog položaja Jablanice. Nisu se ni one vojske 1943. na svojoj čajanci slučajno našli tu. Jablanica je svakako zanimljiva zato što je to sjecište pravaca razno raznih (Sarajevo – Mostar – Prozor/Rama – Donji Vakuf/Uskoplje) a i tu je uvjerljivo najbolja janjetina.
Inače, ja nisam ljubitelj janjetine, ali jablanička je stvarno Einz A klassa. Sehr gut.
- Mog prijatelja vegetarijanca poznajete iz budipeštanske epizode.
Taman kad sam mislio da je više dosta s mostovima i Neretvama.
Stari Most u Mostaru. Puno sličnosti sa mostom prije. I ovaj je na Neretvi. I ovaj je bio srušen. Samo u jednom drugom ratu.
16. stoljeće, sagrađen po naređenju Sulejmana Veličanstvenog. 1993. godine srušen za vrijeme Bošnjačko-hrvatskog sukoba od strane Hrvatskog Vijeća Obrane.
2004. most je obnovljen, odnosno sagrađen je novi na uzor starog. Samo što je ovaj još stariji.
Opet posredstvom eurovizije imamo i rušenje ovog mosta:
httpv://www.youtube.com/watch?v=rfWyKJY1wc8
Mostova nikad dosta. Ovaj, pak, nije na Neretvi nego na Radobolji (pritoka Neretve)
Ali je i ovaj srušen. Ali ne eksplozivom, nego velikim vodama 1999. Obnovljen, čini mi se u isto vrijeme kad i Stari Most. Kriva ćuprija je napravljena osam godina prije Starog Mosta i navodno je služila kao model za Stari Most.
- Crkva sv. Petra i Pavla s najvišim zvonikom u Bosni i Hercegovini.
Mostar je simbol podijeljenosti u Bosni i Hercegovini. Naime grad je podijeljen na istočni (bošnjački) i zapadni (hrvatski) dio. Nije Mostar jedini ovakav grad u BiH, ali je svakako najpoznatiji.
Lokalni izbori su bili prije… pa poprilično davno, a Mostar još uvijek nema gradonačelnika jer se bošnjački i hrvatski političari ne mogu dogovoriti pa Mostarci nemaju gradonačelnika. Nemaju gradsku vlast. A s time nemaju ni funkcionalan grad. Slična situacija u kakvoj je Osijek bio nedavno, samo možda malo gore.
Ne znam tko je Kenjac.
- Dalmacija u mom oku / Slovenija u mom noktu
Dosta više Hercegovine, hajmo dolje na jug.
Tog dana kada smo išli na izlet spletom okolnosti je bio moj 18. rođendan. Po već neki put, međutim ono što me je iznenadilo je bilo to što mi je hrvatski carinik čestitao rođendan. A ja sam bio nabrušen na njega prije toga jer nam je rekao da stanemo sa strane, pa sam mislio da će opet roviti za drogom, kalašnjikovima, dijamanitima i sličicama životinjskog carstva. A on kaže: – “Nećemo reć kom je danas rođendan, sretan ti rođendan!”
Ono što mene zanima je dal oni gledaju datum pa skontaju da je rođendan ili kad provlače kroz onu mašinu za dokumente, a spletom prilika je čovjeku, kao tad meni, rođendan, pa se upali alarm, otvori plafon, padne 99 crvenih luftbalona, upale se disco svjetla i Nena svira?
Putem eurovizijskog prijenosa to bi ovako nekako izgledalo:
httpv://www.youtube.com/watch?v=UATjzVBWoxQ
If only…
Da ipak otkrijem misteriju dalekog juga. Daleki jug je sam kraj Hrvatske, a to je Dubrovnik.
Lijepi naš Dubrovnik. Za nas kontinentalce tako dalek i nepristupačan da idemo u pravilu jednom u deset godina. Neki ni toliko. Samo za primjer treba reći da ako recimo iz Slavonskog Broda idete u Dubrovnik trebate proći 4 (četiri!) granice i isto toliko nazad. Za primjer, do Portugala treba prijeći samo dvije.
Svejedno za naš biser jadranski i to se isplati.
Još jedan most. Slika je ovakva kakva je jer dok sam ja izvuako fotoaprat, pa mi je pao na pod, pa dok sam ga našao i taman da uslikam već smo ga gotovo prošli.
Most dr. Franje Tuđmana.
I sada malo Dubrovnika kroz objektiv mog aparatića:
Kad su me pitali tko je radio glave na Onofrijevoj česmi, ja sam rekao Majstor Radovan, a svašta sam ja znao govoriti, jednom sam rekao ljudima da je Sebilj (česma na Baščaršiji) služio da se unutra zatvore i javnom kamenuju bludnice. Eto molim cijenjenje Dubrovčane i Dubrovkinje da razjasne misteriju autora glava na Onofrijevoj česmi.
Hvala.
Također imam i pitanja za ove naranče, pošto sam ja Slavonac, mi smo navikli na uzgoj šence i kokuruza. Jesuli to prave naranče ili umjetne i može li se to jesti i tako to…
Dubrovnik mi je sada puno ljepši nego prije 10 godina. Doduše prije 10 godina je bilo vruće, nije mi bilo do sightseeinga a na pameti mi je samo bilo pivo.
I još jedno pitanje za Dubrovčane/Dubrovkinje:
Zašto nemate putokaz za Trebinje?!
