Mundijal

Neki dan je bila tekma na teveju između NR Koreje i Brazila. Bosanska televizija je dan prije najavila utakmicu između Koreje i Brazila. Napismeno pisalo. Baš tako: Koreja – Brazil, kao da je dragi vođa sam poslao dopis u Sarajevu, jerbo oni ne prizanju dvije Koreje. Oni kažu jedna je Koreja, samo što je južni dio ispod 38. paralele okupiran od strane američkih imperijalista.
I uglavnom nekako sam ja znao da će igrati NR Koreja ( u narodu poznata kao Sj. Koreja) i baš me zanimala ta tekma. Jer najluđa zemlja na svijetu je otišla na svjetsko prvenstvo nakon 40 i kusur godina. To se ne propušta. A moram i priznati da sam, iako prema sportu krajnje indiferentan, ovo krajnje loše svjetsko prvenstvo dosta revno pratio. Ipak, ispitni je rok pa šta će čovjek drugo pametnije raditi.
Komentator na teveju je najavio „skupinu smrti“ a za NRK je rekao: „Tim o kojem ne znamo gotovo ništa!“. Naravno, informacije iz posljednjeg staljinističkog bastiona otprilike ažurno cure kao i sa web portala podromanijskih sela, s tom razlikom da u podromanijsko selo uvijek možete slobodno, kako doći, tako i otići. I da… u podromanijskom selu ljudi ne umiru od gladi i nema konc-longora.

S cimerom se svaki dan kladim u rezultate tekmi (gubitnik ujtro kuva kavu) tako da i mi u ovo vrijeme svjetskog prvenstva održavamo natjecateljski duh u našem stanu. Uz tu internu kladionicu igramo i igru rođen-umro. To je inače jedna vrlo zanimljiva igra koju ću podjeliti s vama.

Naime, jedan od jutarnjih rituala je, nakon što gubitnik skuva kavu je gledanje Dnevnika na HRTu i to onoga u 12 sati. Da ne bi bilo zabune. Pogledamo vijesti, sportske rezultate u slučaju da nismo gledali tekmu sinoć i naravno vremensku prognozu. Tu padne zagrijavanje, a to je pogađamo hoće li ili možda neće Zoran Vakula voditi vremensku prognozu.
E sada dolazi zanimljivi dio, a to je TV kalendar, jedan mi od najdražih tv intermezza na televiziji u Hrvata. Naravno, nekad se dogodi da ga uopće ne bude što onda uglavnom pokvari čitav dan. Neki dan je tako premijerka držala presicu koju je HRT naravno cijelu prenosio uživo (a vjerujem da je to namjerna urota da se ne održi tv-kalendar), a danas recimo je odmah poslije dnevnika bila dodjela nekakvih nagradi na području izvrsnosti.
Ako bude tv-kalendara, pogledamo što se dogodilo na današnji dan nekada prije i onda počinje onaj dio koji se zove ‘uratko’. Za one koji ne prate TV-kalendar (a takvih, nadam se ima, jer TV-kalendar se emitira kada pošten svijet radi) ukratko ću opisati kako to izgleda. Naime preko čitavog ekrana se pojavi slika neke poznate persone i tako bude jedno pe-šest sekundi i onda odleti u desni ugao ekrana, ispiše se godina a ispod piše: ROĐEN/UMRO TAJ I TAJ, HRVATSKI ZNANSTVENOSLOVAC ili šta već bude i odakle. E sad igra se igra na sljedeći način. Naime, kada se pojavi slika persone poznate ili manje poznate, dok se još ne ispiše ko je i šta je i dal je umro il je rođen mi viknemo šta mislimo šta je s njim bilo. UMRO! ROĐEN! I tako dok se ne izvrti čitav tv-kalendar ukratko, i onaj tko ima bolji omjer pogođenog je pobjednik. Još nismo dodjelili nagrade za pobjenika.

Nego, da se ja vratim na tekmu. Zaboravio sam i tko je igrao. Ah da, NRK protiv Brazila. Atomci protiv Kanarinaca. Uglavnom ja sam svoj tip stavio naravno na Brazil, jer zašto mijenjati konja koji pobijeđuje. Iako ima sad tu jedna zanimljiva fora također, naime Brazilci su Kanarinci, Hrvati Vatreni, Bosanci su Zamjevi, a Sjevernokorejci nisu, kako sam ja to cinično gore napisao, Atomci nego Chollima, tj. nekakav mitski korejski pegaz-konj koji gazi hiljadu milja. Vjerovatno je na njemu jahao i sam Kim Il-Sung kada je samostalno pobjednio Japance, Amerikance, disidente i osvojio četiri socijalistička Tonya za najbolju režiju. Ono što sam ja tio reći je zapravo to, da su Sjevernokorejci zapravo konj, samo ne onaj koji uvijek dobiva.
I uglavnom već sam došao do dvadesettrećeg pasusa pa bi valjda bio red da barem igrači izađu na teren. Uglavnom izlaze zastave, izlaze i ona djeca, a eto nam i igrača. Svira himna NRK, „domoljubna pesem“, dreče vuvuzele, kad jednom igraču suza kanu iz oka. I to onako baš momački. Na to je komentator rekao: „Evo, dragi gledaoci, vidite šta znači nastupiti na mundijalu i igrati fudbal s najvećima!“. Meni je kroz glavu prošlo da to prije znači metak u potiljak ako izgube tekmu, ili u boljem slučaju da će mu dnevnu porciju riže sa 200g smanjiti na 80. Slično je i moj cimer cinično prokomentirao kad je Brazil zabio prvi gol: „Od sada, upola točkica manje!“
Komentator je tako dalje pričao i rekao: „Sjeverna Koreja je čekala na ovo 44 godine. Njihov selektor [kratka pauza u pokušaju da pročita ime, ali ipak odustaje] je izjavio da im je velika uzdanica upravo njihova odlična igra na prvenstvu hiljadu devesto šezdeset šeste.“ 
A ja se tada sjetih one Balaševe pjesme „Medena vremena“, pa se obratim cimeru: „Znaš ti… šezdeset šeste se u Engleskoj igralo svjetsko prvenstvo bez nas!“. Njegovo lice je ocrtavalo neopisivu začuđujuću crtu. Prvenstveno jer nije znao kako bih ja uopće imao informaciju o tome da se u Engleskoj igralo svjetsko prvenstveno 1966. Jer poznato je da ja sportsku povijest pamtim kao i ponudu Kauflanda od prošle godine. Drugo što mu je bilo nejasno je onaj dio „bez nas“.
-„Šta? Engleska? 66.? Bez nas?“
-„Ma da čovječe! 1966., svjetsko prvenstvo u Engleskoj. Jugoslavija se nije plasirala… eh… nema više ni igrača kao što je bio Geoff Hurst…“

httpv://www.youtube.com/watch?v=cwAxk8S-_HQ

Nakon ovoga je bio još izbezumljeniji, a ja sam se u sebi potiho kurvanjski smijao. To je otprilike trajalo dok igrači NRK nisu priprjetili golu Brazila. Naravno komentator je to prokomentirao u sebi svojstvenom stilu: „Koreanci napadju kao osice igrače Brazila!“. Tada sam naučio i da se ne kaže navijač nego – pristalica. Valjda od onoga engleskog supporter. I još je tu bilo nekakvih izvala, a najsvjetliji trenutak njegovog komentiranja je bio kada je kamera na tribina uhvatila nekog Južnoafrikanca s trubom (baš trubom, ne vuvuzelom) a ovaj na to rekao: „Ovaj može i na Guču.“

Iako sam se okladio (kao i moj cimer doduše) na Brazil, moj simpatije su brzo, a i njegove, otišle Chollima jer onako se držat protiv jednog Brazila i onako ginut na terenu je stvarno za svaku pohvalu. Ma koliko god bili juche-indoktrinirani. Strašno je kakav horor proživljavaju Koreanci na sjeveru poluotoka, a i oni sretnici s tevejom vjerovatno nisu ni vidjeli čitavu utakmicu, nego možda eventualno onaj gol koji je momači zaprdio njihov igrač u mrežu Brazila. Ne znam šta mi bi kad se to dogodilo, al ja sam se našao na nogama i uzviknuo: „Goooooool!!!!“, da su me čuli i u Jošanici, Miljevićima i još drugim obližnjim mjestima.
Da nemam nekakve moralne skrupule prema zločinačkom režimu u Pyongyangu, mislim da bih sigurno navijao za NRK. Čitam i da su četiri igrača NRK koja su otišla u JAR „odsutna“, tj. da su nestali.
Šezdeset šeste se igralo u Engleskoj svjetsko prvenstvo bez nas. 2010 se u JAR-u igra svjetsko prvenstvno bez nas. Valjda je to neka karma da Sj. Koreja bude na tim natjecanjima.
A valjda ćemo doživjeti slobodnu Koreju i Hrvatsku zajedno na nekom svjetskom prvenstvu. Nadam se prije ’66.