Znate kako ima onaj štos nekakav u marketingu, kad kažeš jedno nešto a ono nije to nego nešt sasvim deseto. Nešto kao slavenska antiteza samo bez sto pitanja i one poetske gracioznosti mlade Hasanaginice. To vam se zove, tako barem vele controversial marketing experts (titule koja se dobiva na twitteru nakon sto skupljenih followera), teaser. Teaser daklem, ili što bi mi seljačine rekli tizer vam je kad recimo neka nazovi firma metne ovcu na plakat i napiše ispod: Ne budi ovca, i sad se mi pitamo kao šta je to da nije kakva koalicija, sir možda mađarski, ili pak kakav internet paket. A ono nije ni Kontiki koalicija, nit Erzeshentofogrkrem sir, a nije ni flet-rejt nego neki bezvezni mobiteli. E to vam je teaser.
A to sam sve rekao zato što je ovaj naslov ovog mog bloga čisti teaser. Ovdje uopće nije riječ o partizanskoj smotri kod nekog Starog Kotra. Nego sam ja to uzo, jerbo nisam znao što bi drugo uzeo za naslov. Evo recimo reportaža o Crnom Potoku se zove: “Ja sam Roka iz Crnog Potoka”, jer se to rimuje, pogotovo ako se to kaže autohtono šokački. Inače i taj izričaj ima svoju priču koju ću jednom ispričati. A kako će u ovom postu bit malo riječi a puno slika onda možda nije zgoreg da je sad u kojoj rečenici opričam. Daklem bilo je to nekad, a et recimo ’45-e, il tu negdje nakon rata. E i uglavnom kako i mi danas imamo problema s registrom branitelja, tako je i u novonastaloj FNRJ postojao problem sa registrom boraca, partizana jelte. I onda je bio štos, kao, nađeš tri svjedoka koji jesu certificirani partizani i ak oni potvrde da si ti s njima bio u šumi i borio se protiv okupatora i domaćih izdajnika onda i ti dobiješ pemziju i sve što ide s tim. E sad vi zamislite kakve je makinacije napravio taj sistem, tolko da je boraca bilo da se Jugoslavija mogla osloboditi do Ulan Batora. Kakva Crvena Armija… E sad da uglavnom jelte, moj pokojni did je bio partizan, štoviše bio je oficir u NOVJ. I tako jedan dana dida sjedi kod kuće, šta ja znam šta se onda u to doba radilo, slušalo jazz na one gramafone s tubom, nemam pojma, kad eto ti nekog lika. “Dobar dan, došo ja da mi svjedočite.” Gleda ga did onako mrko ispod oka… “A koji si ti?” – upita ga, a ovaj ni pet ni šest u desetercu odgovori: “Ja sam Roka iz Crnog Potoka”. Kako je to rekao, tako je i izletio iz kuće. Eto to je kratka priča o Roku iz Crnog Potoka.
Uglavnom da skratim cijelu priču o teaseru, tj. naslovu, ovaj post nije o partizanskoj smotri kod Starog Kotra ali dao sam jednu pričicu iz post-NOB-a, a i spominjat će se u jednoj slici još i partizani i tako to. Možete pustiti i Partisan od Leonarda Cohena za ugođaj što se mene tiče. A i ono, partizani su išli u šumu, a pošto je ovo post o šumi onda eto tako isto i to može biti poveznica recimo.
Nego da mi krenemo. Daklem moj drug Darki i ja otisnušmo se u šume nepregledne Dilj-Gore. Inače Darkija znate iz raznih šumskih epizoda, poput gore spomenute crnopotočne, a i nedavne “Zbogom narode, Čaruga putuje”. Kaže on meni ajde idemo mi u šumu zanoćit, pit čaj od borovih iglica. Reko: “Može, al ako ćemo jest kobasice a ne koru s drveća i korijenje. Tolki hard-core partizan nisam.” I tako i bilo. A ovdje sad putem magičnih tehnologija preikazujem marš-rutu:
Prikaži Stari Kotar na većoj karti
Kamp je dakle na predjelu koji se zove “Stari Kotar” i tu je nekad bio nekakav kompleks spavaonica za radnike šumarije. E sad jelte, to više nije to, ali o tome više kada dođemo do tog dijela. Nego, krenimo mi od početka…:
Ovo je selo koje se zove Kindrovo a poznato je po tome što nije poznato osim što tu u blizini ima super tajni poligon za tenkove i borbena vozila. Nekad se moglo neometano ulazit na taj poligon, ali sad kako smo ušli u NATO postoje strogi sigurnosni sustav. Rampa. A evo ima i jedna tabla iz hladnoratovskog perioda – klik ovdje.
Prikaži Kindrovo na većoj karti
Evo jednog zanimljivog spomenika, tj spomen-ploče. Dakelm na ovom čarobnom mjestu, označenom i na prvoj karti gore, bio je valjda Ratni Kotar Brod od 43. do 45. Inače spletom okolnosti ovu ploču slučajno je pronašao Darki. Ono što su nedoumice glede ove ploče jest slijedeće: 1. gdje je stajala ta ploča? Pšto ne vidjesmo nigdje na ovom kamenu, stijeni nikakve rupe od tipli i tako to. 2. Jel stvarno moguće da je to postavljeno 21. 04. 1945? Ploča uopće ne izgleda toliko stara. A i Brod je oslobođen upravo 21.04.1945. Ne znam baš da je to netko klesao na dan oslobođenja. Bit će to da se netko zajebo, prije…
Ovo vam je hranilište. McDonalds za divljač. Lovci stave klopu tu i onda Bambiji to zobaju.
Bunar Šumarije, koji je kao što je vidljivo iz priloženog u poprilično derutnom i nikakvom stanju. Kada bi se okupili mi blogeri ljubitelji šuma, možda bi mogli napravit akciju. Kao mi blogamo, a nek čitatelji čiste. To je ovako u našem fazonu, takoreć.
Evo ovako izgleda ta kućica. Odnosno to je mašala kućerak. Međutim, samo jedna soba je u kakvoj-takvoj funkciji. Zahvaljujući našem socijalističkom planinarsom heroju Darkiju ova soba ima prozor. Kaže on da bi tu trebalo još nešto šalovat i gletovat, a i peć bi trebalo stavit unutra da bude to baš onako pravo planinarsko sklonište. Al eto, ko će to… Možemo mi napravit akciju da pišemo o tome a da drugi to realiziraju.
U toj prostoriji, kao što je vidljivo iz priložene slike, nalaze se drevni crteži iz perioda ranog traktorizma. Skladna kompozicija govori nam da se radi o iskusnom umjetniku.
Na jednom zidu nalazimo daklem i poeziju
Ove dvije stražarnice zapravo nisu stražarnice nego su hale. Iliti ćenife.
Uz GPSove i sva ta čuda moderne tehnike, ipak ne treba u pustolovinu bez staromodne karte. Inače, zanimljiva informacija da u svom lokalnom katastarskom uredu možete kupiti karta u mjerilu 1:25 000. Tj., dio koji vam treba.
Čovjek se i oznoji, pogotovo ako je neuobičajeno toplo za prosinac.
Kućica iz druge perspektive. Ako čovjek zaškilji i upotrijebi maštu, može izgledati poput nekakvog socijalističkog sindikalnog odmarališta na moru.
VATRA! Ja je zapalio, zato sam tako i ponosan na nju.
Čaj od borovih iglica. IGLICE OD BORA, IGLICE OD JEŽA, NE NASLANJAJ SE NA KAPIJU DOK JE FARBA SVJEŽA!
Inače, čaj je pripravljen na homemade peći koja se inače popularno zove HOBO STOVE iliti Skitinički šporet. Evo jedan zanimljiv tutorial kako tako nešto napraviti:
httpv://www.youtube.com/watch?v=bmAP4kv5O8c
Voila! Ovo je gotovi čaj o borovih iglica. Ukusan je, iako ne intezivan poput industrijskih čajeva. Kaže Darki može se pravit od svih crnogoričnih tih iglica, jedino je tisa otrovna. Tisa ima bobice.
Naravno, šta je odlazak u šumu bez tranzistora koji se prigodno okači na bor.
Komovica ljuta nama snagu daje
Nađe se svašta u šumi, kao npr. ovaj ambar s kuruzom
A na kraju napronog dana treba i leć spavat
Ulazak u pitoreskno selo Oriovčić. To je kao mali Oriovac, samo što nije ni blizu Oriovcu koji je nebrodskom narodu poznat po tvornici namještaja Oriolik.
Endštacion! Inače, vrlo zanimljiv koncept da na autobusnoj stanici ima koš za razbacit hakla u trenutcima dokoličarenja i čekanja autobusa.
I eto toliko za ovaj put. Sasma dosta.
Bis bald!
te tvoje putopise baš volim ćitati. Znam ja ekipu koja se trkala po tom zatvorenom tenk poligonu. A znam i neke koji su izletili sa ceste. I koje je traktor vukao. E to su bili dani.dotični će se prepoznati kad naleti na komentar :)))
Hehe, znam i ja točno o kome se radi i izvještaja za kasko u kojem je pisalo kako je ker nenadano izletio pred vozilo što je rezultiralo promjenom putanje na dnu kanala 😀
Pojma nemate. Pas je neoprezno stupio na kolnik. 🙂
I ja volim čitati ove tvoje putopise 🙂 Samo ne kontam što zanoćiste napolju pored one vile? I ima li u toj šumi kakvih životinjki?
Nema u vili peći, pa je hladno.
A u šumi ima raznih životinja; zecova, čagljeva, divljih svinja, srndaća i tako… srećom pa nema vukova i meda 🙂
Prvo, ne mislim.
Drugo, ovo jako podsjeća na English Russia.
Treće, dobro da ste vratili iz šume. 😀
Fakat izgleda kao English Russia 😀
da nije onaj ambar s kuruzom isto neka hranilica? 🙂 ovaj koš na autobusnoj na kraju balade je vrh, kad bismo ga još barem mogli vidjeti…:))
Vjerojatno je neka hranilica, tko bi držao ambar u po’ šume 🙂