Kažu da je Drug Tito imao problema s nogom prije smrti. Nisam se nikad bavio podrobnije analizama medicinskih anamneza komunističkih diktatora 20. stoljeća, al eto znam da je Drug Tito skončao u Ljubljani nedugo nakon što su mu amputirali nogu.
Probudim se i ja tako jutros sa izraženom boli na palcu lijeve noge. Brže bolje, sjetivši se sudbine našeg oca, majke, ljubičice i komadanta, uključim kompjuter i brže bolje u tražilicu ukucam: TITO. Kako me trenutno nije zanimalo kako se drug Tito borio protiv zlih zombi Nemaca, ustaša, četnika, imforbiroovaca, Staljina i Budiše, zaskrolam pred kraj članka koji nosi podnaslov: Final years and aftermath. I tako tražim i tražim kad odjednom nađem:
His left leg was amputated soon afterward due to arterial blockages and he died of gangrene at the Medical Centre Ljubljana on 4 May 1980 at 3:05 pm, three days short of his 88th birthday.
Upravo kako sam se i bojao. Lijeva noga. Međutim, čovjek kakav jesam, a kako je i rekao veliki rimski pjesnik Horacije ništa mi ljudsko nije strano (ili tako nešto), ja sam odmah odlučio da pronađem razlog protiv umiranja. Pa sam tako uvidio da nisam diktator, da sam ravno 60 godina mlađi od druga Tite u trenutku kad je on krenuo na posljednje putovanje. Ima tu još nekih poveznica: recimo ne nosim bijela odijela, nisam oženjen za nikavu drugaricu, nisam vođa zemalja trećeg svijeta, politički sam neaktivan, a kamoli da sam član nekakve Partije. Nisam čak ni strojobravar. Ima tu opet nekih poveznica – recimo, drug Tito je volio gledat kaubojce a ja kontam da je drug Tito još uvijek živi da bi volio i filmove Quentina Tarantina. Da je drug Tito živ možda bi i zaposlio Tarantina da režira film o nekakvim partizanskim dogodovštinama što bi svakako bio dobar film. Mexican stand-off u Užicama npr.
Nešto kontam da bi stvari bile potpuno drugačije da je drug Tito živ. Imao bi 120 godina i bio bi skoro najstariji čovjek ikad (najduže je živio neki Francuz navodno, preko 122 godine). Uglavnom, da je drug Tito živ kontam da bih ja bio poslušni aparatčik socijalističke mašinerije, recimo možda bi me Savez Komunista plaćao da pišem đabalesku misao za samoupravnu stvar. Ili bi možda bio disident što mi se više sviđa od ideje da sam aparatčik. Al opet… imao bih sigurno manje para, a i ko zna dal bi mi država dala stan. Nekako mislim da bi pola ovih novoskojevaca što se kunu u druga Titu, nose njegove slike i paradiraju mu po rodnom Krumovcu bili u zatvoru ili na nekom prinudnom radu. Recimo izgrađivali Novi Novi Beograd. Ne znam šta bi bilo s ovim babama iz AFŽ-a. Vjerojatno bi njih drug Tito “sklonio” na kakvo ostrvo. Ne znam dal ne bi itko mogao slušat drečanje komunističkih baba 80 godina. Pa ni drug Tito.
Ma zapravo to ne bi bilo nikako dobro. Možda bi bilo bolje da je Franjo Josip, naš car i kralj živ. Ma ne bi bilo ništa dobro. Mene bi i dalje boljela noga, samo bih o tome pisao na njemačkom. I o tome kako bi sad bilo da je Kralj Tomislav živ.
da imaš belo odelo nosio bi ga 🙂