Đorđe Balašević je master troll

Ima Balaševiću tu jednu pjesmu koja se zove „Neko to od gore vidi sve“. To je jedna takoreć polutješna balada s jednim snažnim teološkim akcentom, precizniji da budem karmičkim, a to se i vidi i iz samog naslova pjesme. Priča počinje kao je tog nekog famoznog Stevu Čenejca opalio grom nežno ko rukom. Taj Steva Čenejac je bio neki švaler jer, kao što nam pjesnik kaže u drugom stihu, noćima je skitao. A nešto i kasnije saznajemo da se direktno okršio o devetu Božju zapovijed i to konkretno sa suprugom svoga kuma zbog koje je, veli njegov stric, „sišao s uma.“ Stoga je glavom platio, nastavlja besjedu stric, a netko to od gore vidi sve. Nije stric previše teleogizirao … samo da neko to od gore vidi sve.

Međutim cijela ta priča je nebitna za ono što ja hoću iznijeti ovdje. Sporan stih zapravo počinje s cjelodnevnim druženjem junaka pjesme sa starim Čenejcem (Stevinim stricem). Naime pjesnik pjeva:

S njegovim stricem (Stevinim, op. moja) sam proveo dan… bio je očajan…

Pitam vas ja sad… tko je bio očajan? Stric ili dan? E na to famozno pitanje meni nitko nije znao točno odgovoriti. Neki su samouvjereno govorili da se radi o stricu, da je stric bio zaguljen i očajan (iako nisu to potkrijepili ni jednim dokazom, samo špurijusom). Drugi su se pak opredijelili za dan, jer sigurno je to bio očajan dan jer je stari Čenejac izgubio nećaka (Stevu) a i bilo je loše vrijeme čim je munja opalila Stevu. Inače, to je isto zanimljivo da Balašević pjeva da je Stevu Čenejca lupio GROM nežno ko rukom, jerbo gromovi inače ne lupaju ljude pošto je grom zvučni efekt koji nastaje prilikom udara munje.

Uglavnom, kako nisam našao odgovor od drugih išao sam s daljnjom analizom pjesme:

al’ taj matori momak je imao stomak za sve

Daklem: S njegovim stricem sam proveo dan… bio je očajan, al’ taj matori momak je imao stomak za sve. Šta sad to treba značiti? Apsolutno ništa. Barem ja ne vidim nikakvu poveznicu njegovog jakog stomaka s očajnošću koja bi se morebit odnosila na njega, morbeit na dan. Tražeći mudrosti po interpletu da jednom za svagda razrješim tu engimu očajnosti u spornoj pjesmi, nađem na Jubitou nešto nadasve zanimljivo. Naime, netko uviđajan je uploadao TV film iz 1984. (dobra berba) koji se zove TV FILM: Celovečernji film, što je zapravo nekakva filmska poluekranizacija istoimenog albuma iz 1983. Kako taj film traje ni sat vremena, odlučih ga pogledat ne bi li možda rješio dilemu tko je na kraju bio očajan, dan ili stric, stari Čenejac.

Film počinje kako se trojica dječaka bratime (tako sam se i ja jednom bratimio rđavim nožom sa drugom nedorečenim) dok ih jedna curica u poluužasu promatra. Kasnije se radnja seli u učionice gdje učiteljica valjda u opčem psihološkom rastrojstvu djeci na ploču piše upravo stih iz pjesme “Neko to od gore vidi sve”! Međutim ono što je još više mindblowing, a prije nego što to kažem trebao bih reći SPOILER! zato što ću ovdje iznijeti dosta detalja iz filma koji bi morebitnom gledatelju moglo poremetiti čar gledanja. Nego… da, ta tri dječaka su, pajste sad ovo… Đorđe Balašević, Bane (iz “Nikad kao Bane”) i vjerovali ili ne STEVA ČENEJAC! Odmah na početku vidimo i strikana koji je polupjan i koji je zapravo kinooperater! To nam daje donekle sad uvid u život strica. Malo je mrgudan i pjan, al uglavnom kroz film nikad nije – očajan. No…

Film zapravo počinje pjesmom “Medena vremena”. O toj sam ja pjesmi pisao nekad ranije u postu koji se zove Mundijal jerbo se na početku te pjesme spominje 1966. i Svjetsko prvenstvo u Engleskoj. Međutim to je nebitno. Ono što se prikazuje ovdje u

filmu je nekoliko bitnih stvari. Prvo da Stevo Čenejac faca koji je spasio cijelu stvar! Naime kada je izbio lokalni sukob, mali građanski rat (zbog đukca na sprat) stvar je bila rješena kad je Steva Čenejac uletio s motorom na igranku i razbio đukca na sprat.

Druga stvar koja je bitna je ta da je izvesna Marta, zbog koje je i počeo raspašoj, na kraju otišla s Đorđetom Balaševićem iako to u pjesmi nikad nije bio jasno naglašeno, osim ako bi se dublje raspravio stih o njenoj brizi za njegov slomljeni nos. Zašto je to bitno pokazati će se vrlo brzo.

Sljedeća pjesma u filmu je Don Francisco Long Play, to je nekakav polukaubojac s kojim je, ako se sjećam dobro obrazloženja s ploče koju vjerovali ili ne još imam negdje, Balašević htio ić na Eurosong. Bile su dvije verzije, Don Franisco Long Play koja je bila na spanglishu i Celovečernji The Kid koja je bila na srpsko-hrvatskom. Uglavnom to ćemo preskočiti jer dolazimo do sljedeće pjesme, a to je: “Svirajte mi jesen stiže dunjo moja” za koju ja dan-danas odgovorno tvrdim da je najbolja balada ikad napisana i uglazbljena. No to sad nije bitno. Vjerujem da svi znaju tu nadasve turbo baladu tako da neću dubolje ulaziti u opise. No ono što je bitno je to da je poznata cura u belom zapravo izvesna Marta iz Medenih vremena! Stvar bi se dodatno zahuktala da je izvesnu Martu oženio Bane a da je kum bio Steva Čenejac, jer bismo onda dobili ljubavni četverokut rijetko kad viđen u spletu pjesama! No, izvesna Marta se nije udala ni za Baneta, nit je Steva Čenejac bio kum, nego se udala za nekog bullya, ako sam ja dobro skotno upravo za “đukca na sprat” iz Medenih vremena. Nice guys do finish last.

Poslije toga dolazi Bluz mutne vode, pjesma koja za našu trenutnu disertaciju nije toliko bitna, osim što se u diskaču gdje Balašević bluzira o mutnoj vodi nalaze Steva Čenejac i stric mu.U tih 3 i pol sekunde u kojima možemo vidjeti Čenejceve, ja po vlastitom nahođenju ne bih rekao da je stric Čenejac očajan. Dapače, kasnije se opet Čenejčevi ukazuju na ekranu, čavrljajuči nešto, pijući nekakav konjačić ili vinjak, a po stričevom namigu bi se možda moglo i reći da flerujte s nekom od djevojaka u diskaču. U disku se pojavljuje i Crni labud, tj. ženska iz pjesme Crni labud koja je nebitna za našu raspravu o očajnosti, al ono što valja reći da je Crni labud ni manje ni više Doris Dragović. Pa Đole, nisi ti ni lud!

Bluz mutne vode završava, apsolutno ne vezano s pjesmo, ali vrlo bitno za našu dilemu, tako što Steva iskače kroz prozor a za njim istrčavaju žena s kojom je bio u preljubničkom snošaju i njen muž koji ga ispračuje uz pratnju lovačke puške. Niti muž, niti preljubnica nisu likovi iz raniji niti kasnijih pjesama iz filma tako da nam ovaj detalj ne govori mnogo, samo potkrepljuje Balaševićev stih da je noću skitao.

Daklem, kao što sam najavio, poslije Bluza mutne vode dolazi Crni labud aka Doris Dragović i osim što je to jedna odlična pjesma i što je  Doris 1984. bila jedna odlična ženska tu se nema šta puno reći jer nema nikakavih materijala za našu, tj. moju dilemu.

Poslije toga ide nekad na početku ove analize spomenuta pjesma “Nikad kao Bane”, koja isto nije bitna previše moju , tj. našu raspravu osim što su Bane, Steva i Đole bili kao dobri jarani, samo što je Bane bio neki štreber kojeg su svi stalno, da prostite, jebali, što se dobro i vidi u ovom filmu, a ima i presjek svih tih šikaniranja u ovom segmentu filma, tj. pjesmi. Jedino što je mene uvijek još otkako sam prvi put čuo ovu pjesmu patilo tko je taj Bane, pa sam ja mislio da bi taj Bane mogao biti Bane Krstić, frontmen “Garavog sokaka” jer su oni kao neka protuteža toj balaševićevskoj vojvođanskoj priči, da ne kažem konkurencija. Dal je to tako ili nije, ja o tome ne bih znao, iako znam da je Balašević znao malo “resnut” Baneta na koncertima u svojim dobro poznatim trenutcima sujete. Tko se krije zapravo iz ličnosti Baneta nećemo nikada znati, ali to nije ni bitno. Ili je?

Celovečernji the kid napokon završava pjesmom “Neko to od gore vidi sve”. Inače, osobno mislim da mu je ovo proročka stvar na albumu jer je prva u stilu “novog Balaševića” kako će kasnije raditi pjesme na kasnijim albumima. Stilski, i u glazbenom smislu ali i liričkom. Ali to je moje skromno mišljenje. No moje skormno mišljenje nije bitno! Bitno je da otkrijemo da li je bio očajan dan ili stric!

Dakle Steva je umro, a Đole je proveo dan sa stricem. I opet se tu ne može dešifrirati dal je bio očajan dan ili stric! Malo su prošetali, otišli do sobe s kino projektorom, stric ponudio Đoleta rakijom, ovaj odbio i eto aj zdravo živili. Ono čemu bih ja bio sada je naklonjeni je teorija da se radi o očajnom danu. Jerbo Steva je, što se jasno vidi iz filma, najbolji drug Đorđa Balaševića od djetinjstva pa do njegove prerane smrti uzrokovane električnim izbojem iz oblaka. Stevine, ne Đoletove smrti. Taj je još uvijek živ i zarađuje 70 hiljada evra po koncertu. Nadalje, stric mi se ne čini kao neki očajni tip. Ok. samac je, voli popit, al vidjeli smo da pušta djecu da gledaju filmove u njegovom kinu iliti bioskopu, pa čak smo ga vidjeli i u disku. Ali i dalje ne možemo sa sigurnošću odrediti tko je bio očajan. Stric ili dan i to me mnogo ljuti.

Stoga mi ne preostaje ništa drugo nego da zaključim da je Đorđe Balašević jedan običan troll, zapravo ne običan, nego master troll koji trola svoje fanove s nedorećenostima i sumnjivim lirskim figurama. Mnogi će od vas reći da sam ja lud (a jamačno su to mnogi rekli i na početku ovog teksta) i da sam zapravo ja taj koji je trol. E nije. A to ću pokušati objasniti na jednoj drugoj pjesmi.

Ne znam jel znate pjesmu “Jednom su sadili lipu”. Lajt-motiv te pjesme je “tko nije drvo razumeo prvo pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio, i shvatiće kad-tad da ne zna šta je hlad.” I po toj logici kao ne razumiješ pjesmu ako je nisi proslušao četristo tisuća puta. Ili nisi proživio to. Ali ako se dublje udubite u analizu pjesme vidjet će da tu masa stvari ne štima. Kao prvo šta se ima kod drveta razumit? Što treba razumjet lad? Kakve to veze ima s ičim? Priča počinje kako njih trojica sade tu lipu, stari Nestorov, gosp. Čeda i još jedan. Tko je taj još jedan vode se žestoke dileme na bespućima interneta. Kao to je Vasa Ladački, ne to je punac od onoga što je oženio izvesnu Martu, ili je to možda ujak Steve Čenejca… to je apsolutno nebitno, on je i još jedan. Ali taj još jedan je vješta troll diverzija koja treba fana okupirati oko toga ko je on umjesto oko toga šta je lad i kako razumijeti drvo. Što zapravo uopće nema smisla. Niti se drvo razumijeva, niti hlad, niti to ima ikakve veze sa sredinom pjesme i sumnjivim lirskim slikama šinama koje vuku pod točkove mašine, Gérard Depardieu u Terminatoru II, itd.

Jednog dana stric Steve Čenejca je sjedio pod lipom u ladu. Bio je očajan.