Nisam dugo imao priliku pisati hejt-post zato što nisam hejter, međutim dođe i to vrijeme kad se miroljubivog retrivera poput mene raspizdi, poglavito nakon šest mjeseci, da prostite – drkanja.
Pa da počnem, iliti priča kaže sledeće… Nekad prošle godine odlučim ja preći sa T-coma na nekog drugog telekom providera, prvenstveno time jer sam bio nezadovoljan uslugama Mudrinićeve nazi firme. I cijenama da budem iskren, pošto je to bilo preskupo. Međutim, kao što ste vjerojatno upoznati konkurencija i nije bogzna što, poglavito ne u provinciji u kojoj eto spletom okolnosti živim i ja. Ipak nakon temeljitog ispitivanja raznih, da ne kažem subjekata, koji žive po svim dijelovima grada vidim da H1-telekom uz dobre cijene nudi i sasvim pristojnu uslugu. I tako ja predam zahtjev H1telekomu da dođem pod njihova njedra. Long story short što bi rekli naši anglosaksonski narodi – i bi tako. U ovih oko 8 mjeseci kod njih moram reći da sam iznimno zadovoljan i cijenom i kvalitetom, tako da se više neću doticati svog ISP-a osim ukoliko naravno ne iskažu želju da ih još malo hvalim na svom turbo blogu a da mi oni recimo kompenziraju đabe uslugama neko vrijeme. No, dobro.
Zaboravio sam reći da se sudbonosni transfer odvio nekad u kolovozu, i to koliko se sjećam dan ili dva prije Velike Gospe, dakle 13., 14. u mjesecu. Došao rujan, došao i listopad, međutim nema posljednjeg računa T-coma. Naravno kako živimo u odličnoj državi koju vode naprosto fantastični i sposobni ljudi, pade meni napamet da bi T-com ko iz neba u rebra mogao meni poslat ko zna kad nekakav račun, nekakve zaostatke, pa kamate, pa ovo, pa ono i eto ti ovrhe. Nije da se u našoj maloj zemlji nisu događale takve odlične stvari. I ne bilo meni teško da pošaljem mejl u kojem molim cijenjeni T-com da eto molim skrušeno da mi kažu jesam li ja njima što dužan. Dolazi mejl nakon 5 dana. “ĐE TI JE OIB?”. O jebem ti OIB i tarancu, opet ja pošaljem isti upit ovaj puta s OIBom, JMBG-om, brisom grla i uzorkom krvi. To be on the safe side, što bi opet rekli anglosaksonski narodi. Kad eto ti vraga, nakon jedno 2 dana dolazi račun od T-coma. Sjetili se mačci. Odem ja, platim uredno račun kad konj bi reko, a kobili se nado, eto sudbonosnog mejla nakon dva-tri dana: “NIS NIŠT DUŽAN.” Reko, mašala!
Eto ti došao mjesec studeni kad dolazi ti meni pismo iz T-coma, već onog poznatog formata. U njem uplatnica i veli – plati 58.02kn. Ne bilo meni teško pa nazovem ja već poznati broj 0800 devet iljada kad eto javi se meni neka preplašena studentica. Reko, dobar dan. – “Dobar dan.” – “Došo mi račun, šta je sad to?” – “Samo malo (tipka po konfuteralu)…. E, to smo se mi zajebali bacite slobodno taj račun niste vi nama ništ dužni to se nešt samo krivo obračunalo. Bacite taj račun u smetljarnik.” Rekoh fala i postupih po uputstvu. Sad mi je žao što sam taj krucijalni dokaz bacio.
24. prosinca je Badnjak i to svi znaju, a mene je taj Badnjak zadesio u birtiji. Kad, tamo dolazi meni SMS od Mudrinićevih SS-ovaca. “Plati 58.02kn”. Naravno da sam popizdio – nazvao sam opet neku isprepadanu studenticu koja mi je opet rekla istu mantru “Kolege su pogriješili, zanemarite SMS.” Onda sam odlučio da T-naciste trolam i preko twittera gdje su mi rekli isto, kao što je vidljivo iz sličice ovdje.
Danas, daklem 4. travnja 2013. dobivam pismo od nekakve lihvarske tvrke koja se zove Prima Solvent Financijsko Posredovanje u kojem veli: OBAVIJEST – POZIV NA PLAĆANJE. U ime našeg partnera HRVATSKOG TELEKOMA koji su nas ovlastili da vam lomimo noge i prste platite 58.02kn. Ovaj put je ovo izazvalo toliki bijes u meni da sam se evo i odlučio na ovaj hejt-post. Naravno da sam nazvao opet isprepadanu studenticu, koja je, naravno, opet rekla da se radi o grešci, da zanemarim da će kolege riješiti stvar. Ja sam naravno rekao da to više neće ići i tako i da sam ovaj puta primoran, nakon pola godine maltretirana slučaj prepustiti Državnom Inspektoratu. Kako sam u prošlosti imao dobru suradnju s njima, također pri potrošačkoj žalbi, mislim da će ovaj put suradnja također biti uspješna. Otprilike ovo što sam sada napisao u postu, samo službeno prijavio sam Državnom Inspektoratu, a kopije poslao nacistima i lihvarima.
Što će se dalje dogoditi? Pošto T-com nije u stanju rješiti svoje smeće, to će morati napravit državna agencija koja je, iako je državna, to u stanju. Naravno jedan od scenarija je i taj da mi lihvari legnu s ovrhom od 4 iljade kuna zbog neplaćenog fiktivnog računa od 50 kuna. Kako sam ja siromašan, bez ičega a i nezaposlen, mogu me povuć za onu stvar, odvest na sud a što se mene tiče mogu me voditi i kao mučenika T-nacista u zatvor ali ja NE DAJEM PEDEST KUNA FIKTIVNOG RAČUNA.
Zašto e događa to što se događa?
TEORIJA A) Sistem APP, namjerno trolanje korisnika. Tko zna koliko fiktivnih računa pošalju oni jadnicima poput mene? Kontaju ljudi, ajd 50kn, šta sad. Pa plate. Pedeset po pedeset… Teorija nije nemoguća, a ako jest tako, onda im se mora stvarno skinit kapa na upornosti. Naravno, ja bi njima poskidao kape zajedno s glavama…
TEORIJA B) Rasulo firme – odraz države. S ljudima koji su radili u Hrvatskom Telekomu ili još uvijek rade sam imao priliku pričati, kao i većina vas i koji su mi potvrdili da je HT zapravo odraz hrvatske države. Mastodont, nesposobna uprava, katastrofalna organizacija, ukratko – Zoki Milanović Hrvatska na Mudrinićev način. Teorija koja po meni ima najviše smisla, zato što svaki put u mojoj uzaludnoj komunikaciji s HT-om rekli su: “Kolege su obavještene…” A boli kolege ona stvar. Jednostavno, šta sad tamo neki Jimbo Jonez, predmet bačen u tri materine. Nažalost, strašno je to da se događa u tvrtki koju su gradili naši roditelji, u kojoj su radili sposobni ljudi, a onda preko raznih Mudrinića, Linića, Sanadera i koga sve već ne dana u bescjenje Nijemcima koje su od te firme napravili kravu muzaru, a naši novohrvatski aparatčiki po stričevima i tetkama zaposlili gomilu nesposobnih, a otpustili sposobnije.
A zapravo znate šta mi najviše jede živce? Što svaki dan ovako ko ja danas pukne 100 ljudi na internetu, samo što je moj slučaj banalan. 50 kuna. Jede mi žive što moram živjeti u ovoj državi koju vode nesposobni Milanovići, Linići, Mudrinići i naši lokalni šerifi.
To je nama naša borba dala. Nabijem ih na 50 kuna.
A lijepo ti piše da zanemariš ako si platio račun, tako se oni uvijek obrane ako ima naivaca koji plate “za svaki slučaj”. No, sumnjam da u ovoj generalnoj besparici u kojoj se državi nalazi, da itko plaća ikakve račune.