Jučer se u našoj maloj varoši u našem super-spektakularnom kinu prikazivala pretpremijera novoga Star Treka. Ja sam inače Startreko ljubac, rekli bi možda neki treki, no sad – o tom potom. O fascinaciji Star Trekom možda nekad drugi put.
No, iako sam ljubitelj Star Treka, predzadnji film, koji spada u eru “novog Star Treka” mi je bio tolko odbojan da sam na mahove imao želju razbiti ekran. Stoga sam očekivao da će i novi Star Trek biti jednako odbojan ako ne i gori, a to se potvrdilo i ranije kada sam u kinu vidio foršpan novog Star Treka koji me je vidno uzrujao. Ipak, kao stari treki imam tu neku potrebu da gledam sve što je u službenom kanonu, iako ne znam koliko ću moći izdržati uz ovakve Abramsove blasfemične režije.
Uglavnom, novi Star Trek je užasan. Beyond užasan. Boldly užasan where no užas has gone before. Dobro, možda bi bilo pravedno reći da je CGI OK, da je nabrijan akcijom od prve sekunde. Što je OK da to nije Abramsov pokušaj da od Star Treka napravi Star Wars koji je uvijek bio Star Trek za djecu. Njegov problem je i taj, što je on i sam rekao, da je njemu Star Trek uvijek bio dosadan, što je OK i legitimno, ali zašto se onda bakćo u nove filmove? Meni su Gospodari Prstenova dosadni, pa opet im ne bih dao kalašnjikove i letjelice da se mlate kroz tri filma. Ok, možda i bih da imam priliku.
No, da se okrenem filmu. Dakle, koncept “alternativnog timelinea” je nemaštovit i retardiran, što je famoznom DžejDžeju dalo otvorene ruke da radi mišung svega i svačega iz Star Treka bez obzira na red i poredak jer ih zbog alternativnog timelinea – nema. Tako da tu svi argumenti o logičkim i faktoidnim greškama padaju u vodu zato što je Abrams zapravo napravio sam svoja pravila, odnosno u trekovskoj terminologiji – Kobayashi Maru.
Da se okrenem ka glumcima, tj, njihovoj interpretaciji legendarne posade prvog Enterprisea NCC-1701. Pa krenimo redom od kapetana. Kapetana Kirka igra taj neki klinac koji se zove Chris Pine i arhetip je današnjeg gejpederskog muškarca iz Twilighta, što je valjda OK, ako je William Shatner predstavljao arhetipa pravog muškarca kad su muške uloge dobivali glumci s mudima poput Stevea McQueena ili Charles Bronsona. Kapetan Kirk kojeg igra mladi Pine zapravo nema puno veze s Kirkom kakvog smo navikli gledati u Ballance of Terror ili začkoljici s triblovima. Novi, mladi ili kako već Kapetan Kirk je zapravo Zapp Branningan iz Futurame. Kapetan Kirk jest svemirski jebač, al je kapetan Kirk i gospodin. Nije on baš seljačina iz Iowe, on je kapetan međuzvjezdanog broda ipak. Idemo dalje.
Spock kojeg igra mladi gejpederasti Zachary Quinto ima stereotipni izgled Vuklanca pa ćemo, eto, popušit da je on Spock iako teško se suživjeti s činjenicom da je on Spock. Leondard Nimoy kao Spock je bio lik koji je bio uber-cool i kad je do iznemoglosti trolao svojom logikom. Jednostavno je prezakon dok trola doktora. Zacharya Quinta, s druge strane, najradije bih opalio u taj debeli nos i dok šuti. Čovjek kao da zrači iritacijom. Također, odnos Spock-Kirk koji je u TOS-u tako suptilno izgrađen, ovdje je apsolutno neuvjerljiv. U ovom filmu se čini da su se njih dvojica sjaranili po komandi.
Kad govorimo o odnosima, onda dolazimo do doktora McCoya. Dr. McCoy je u prošlom filmu bio jedina svijetla točka među glumacima. Karl Urban je skinio Bonesa odlično, ja sam imao totalno dojam da je to mlađa verzija uvijek nadrkanog doktora. U ovom nastavku i nije bio možda na nivou kao u starom, ali odnos njega i kapetana je puno uvjerljiviji nego Spocka i kapetana.
Zoe Saldana koja glumi Uhuru je zgodna ženska i tu se nema šta reć. Međutim kao Uhura je totalno neuvjerljiva. U biti jedino što ima zajedničko s Uhurom je boja kože. I to je to. Nemase tu šta više reć, čisti promašaj.
Moram priznat da mi je Scotty u ovom nastavku najbolji iz ekipe. Simon Pegg je odigrao ulogu ludog i pijanog Škota tako dobro da sam bez problema mogao na njega gledati kao na mladog Scottya. Zaista odličan, iako onaj njegov mutavi alien jaran je totalno bespotreban, no to je Abramsov dodatak. Čudi me da nije umjesto njega stavio retardiranog Jar-Jar Binksa ili Evokse koji će skakati po warp gondolama.
John Cho koji glumi Sulua meni je drag još dok je u mojim tinejdžerskim danima skovao izraz MILF u antologijskoj “Američkoj piti”. Kao Sulu je OK. George Takei koje je stvarno gejpeder, u originalu nije izgledao kao gejpeder, nego je bio vrlo smireni Japanac koji voli mahat floretom bez majice. Cho je ok kao Sulu.
Pavela Chekova glumi neki mladi Rus i to je strašno. Originalni Walter Koening je ubačen u drugoj sezoni originalnog Star Treka i to kao lik koji je trebao privuć omladinu (navodno zbog one svoje funky zurke kakvu su nosili dečeci u popularnom bandu Monkees). Plus ako se uzme da je krajem 60-ih Gene Roddenbery u seriju ubacio lik Rusa, to je bila velika stvar o kojoj je pisala čak i moskovska Pravda. U ovom filmu Pavela Chekova glumi neki etnički Rus koji se rodio negdje gdje nije Rusija. Elem nejse, original Pavel Chekov je bio ono što se zove “comic relief”, a ovaj je jednostavno bezveze. Stari Chekov je vriskao kao curica, ovaj samo iritantno priča rusianenglish i uglavnom je nesmješan.
Od novih likova su ubacili neku plavušicu englesku čiji je jedini zadatak bio da se prikaže u donjem rublju. I da postoji kao nekakva seksualna tenzija između nje i Kirka. That’s it.
Koji je najveći problem Star Treka? Najveći problem Star Treka je taj što Jar-Jar Abrahms pokušava od Star Treka napraviti infatilni Star Wars i približiti ga još široj gledalačkoj masi jer milijuni nerdova i nas beživotnih štrebera koji hodamo po konvencijama (nikad nisam bio na konvenciji, vjerojatno bih da imam priliku) jednostavno nismo dovoljni. Star Trek treba biti nešto više od predmeta poruge, to sada svi trebaju gledati i zato to treba izgledati kao svemirski James Bond s laserima i sranjima.
Imajući u obziru to, moramo imati na umu da je Star Trek novi loš jednako kao i većina današnjih hollywoodskih filmova što je odraz naše kulture i dometa zapadne civilizacije. Jednostavno – fancy efekti pored plitke priče. Smartphoni i Reality Showovi. Tu smo mi danas. I to bi i sve bilo OK, jer, sjetimo se da je Star Trek uvijek nosio “pečat” svog vremena, pa je tako originalni Kapetan Kirk susretao i komuniste i jenkije i hipike po svemiru. Ali Gene Roddenberry je ipak bio vizionar – TOS je propao nakon tri sezone zbog slabe gledanosti, da bi nekoliko godina kasnije u “rerunu” iliti reprizi postao kultna serija. Jer je tek tad došlo njegovo vrijeme, ona je u svoje vrijeme bila ispred. Ovaj Star Trek ima totalno plitku priču koja bi se mogla upotrijebiti kao kritika američke politike – hoće li Federacija (SAD) postati imperijalna sila (hoće).
Konkluzija! Pravim ljubiteljima Star Treka ovo će samo živcirat i ta fora s “timelineom” jednostavno ubija (otkud SAD triblovi?! Otkud sad incident s Muddom?! Otkud Chekov sad na brodu?! Zašto je otišla sestra Chappel?!) plus to što je većina ekipa Enterprisea u svojoj verziji iz 2010-ih totalno apsolutno neuvjerljiva kao njihovi junaci opjevani prije 50 godina.
I još nešto za kraj, i to ono TOTALNI spoiler. Spock viče KHAAAAAAAAAAAAAAN!!!!!
Ovo jedino može isprat gorko razočaranje ovog filma:
Pored vratolomne akcije, kod DźejDźejovih filmova najbolja stvar je ta pomjerena stvarnost i folovi. Bit će ih lakše proglasiti za nekanonske za nekoliko godina, dok zarade para kol’ko mogu.