U sklopu bivše zrakoplovne baze Željava, na vrhu Plješevice (Gola Plješevica, 1647.61 m) nalazio se radarski položaj uvezan u sustav PVO-a JNA VOJIN (vazdušno osmatranje, javljanje, izviđanje i navođenje) ili pojednostavljeno rečeno – oči jugoslavenske avijacije. S vrha Plješevici tako je JNA mogla promatrati zračni prostor velikog dijela Italije (najzanimljivi zbog NATO baze Aviano) i dijelova Madžarske (snage Varšavskog pakta). Unaprijed se zahvaljujem drugu Darkiju na nekim zanimljivostima koje ću ovdje iznijeti.
Na Goloj Plješivici su se tako nalazila dva radara – britanski Marconi S-600 dometa 600km i radar za mjerenje visine S-613 koji su bili smješteni u dvije saćaste kupole (S-600 u većoj) napravljenim od duraluminija i presvučenim posebnim tkaninama koje su čuvale opremu od oštrih uvjeta ličke klime. U sklopu radarskog položaja nalazio se i meteo-radar, heliodrom, trokatnica alpskog tipa napravljena od armiranog betona u kojoj su bili smještene vojničke prostorije, a ispod položaja prokopan je sustav tunela s nekoliko izlaza oko vrha, u kući i na samom radarskom mjestu.
Kao što sam spomenuo ranije, radarski položaj Gola Plješevica je bio u sklopu aerodroma Željava, te je kao i takav dočekao rat 1991. Kad je JNA napustila aerodrom Željava, također je i odlučeno da će napustiti i RP Gola Plješevica, ali uz 6-mjesečni ‘moratoriji’ dok se ne obuče pripadnici Vojske tzv. Republike Srpske Krajine da samostalno koriste infrastrukturu. Pokazalo se da je obuka četnika propala misija, tako da RP ostaje u sklopu 51. bataljona VOJIN-a na teritoriju tzv. RSK. Dostupni vojni dokumenti iz tog vojnog perioda pokazuju da su na RP-u bili prisutni oficiri i vojnici iz Srbije (toliko o tezi o građanskom ratu) koji su se žalili na izuzetno teške uvjete ličke planine. Kakvi su uvjeti na Pješivici pokazuje i jedna tragična priča iz perioda JNA. Naime trojica vojnika su išli na RP u terenskom vozilu Pinzgauer tijekom zime. Negdje na cesti vozilo se pokvarilo, dvojica vojnika su krenula da se jave straži, a jedan je ostao uz vozilo. Kada su se vratili, naišli su smrznutog vojnika u Pinzu.
Uz 51. b. VOJIN-a na RP-u se nalazili su se i pripadnici VRSK (vjerojatno i VRS) koji su borbeno dijelovali prema Bihaću koji se odlično vidi s vrha Plješevice. Ipak, ni muslimanske snage nisu ostale dužne Srbima. U nekoliko navrata pripadnici 5. korpusa Armije BiH borbeno su djelovali prema RP-u, a jednom su se privukli i Zoljama djelovali po radarima.
U vojno-redarstvenoj akciji Oluja Gola Plješevica je oslobođena, a prvi su na vrh došli pripadnici MUP-a Bosne i Hercegovine koji su ubrzo predali položaj Hrvatskoj Vojsci. U paničnom pokušaju bijega, srpske snage su pokušale uništiti položaj – zapaljena je nafta i aktivirane su mine i eksploziv koji im je bio na raspolaganju. Betonska kuća je uslijed toga uništena iznutra i devastriana, radari su oštećeni – u MORH-u su novinarima Jutarnjeg dali izjavu da je radar teško oštećen od strane bivše JNA, kao takav demontiran i uz ogromne napore pripadnika Oružanih snaga RH je popravljen visinomjer koji se i danas koristi u nadzoru zračnog prostora, dok su ostali dijelovi radara otpisani.
Potpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. i de facto završetka rata, u Hrvatsku i BiH dolaze međunarodne snage za implementaciju mira (IFOR). U sklopu svoje mirovne misije kanadska vojska je imala malu bazu na Goloj Plješevici gdje je bilo uvijek prisutno pet vojnika koji su se periodično izmjenjivali. Kako je betonska kuća bila devastirana, Kanađani su koristili podzemne tunele kao svoju bazu. Kanadske snage su na Goloj Plješivici boravile 9 godina, od 1995. do 2004.
Nakon odlaska Kanađana, bivši RP je napušten, okolina je minirana, a sudeći po kanadskim dokumentima od mina nisu očišćeni ni pojedini dijelovi kompleksa.
Na brdsku/planinsku cestu za Golu Plješevicu dolazi se magistralne ceste između Plitvičkih Jezera i Korenice. Planinska cesta se na dijelovima račva na više cesta tako da je lako moguće zalutati (što se dogodilo i nama), ali nam je uvelike pomogao MTB trail sa stranice takeadvature.com kojeg i ovim putem preporučujem svim entuzijastima zainteresiranim za bivši RP. Put je dugačak 15 km, a uspon je 930 metara. Makadam je relativno OK i za osobna vozila, ali nekoliko kilometara prije vrta cesta postaje loša i potrebno je terensko vozilo (ovdje pri ‘terensko vozilo’ mislim na vozilo s većim clearanecom). Naravno, ovo se odnosi na uvjete kada je cesta suha i kada nema snježnih nanosa.
Kako je Plješevica granica Hrvatske i BiH nekoliko puta smo ilegalno ušli na područje Bosne i Hercegovine, a i sam vrh je, koliko je vidljivo iz topo karte ARKOD-a, granica:
Gola Plješevica je u dobrom dijelu pandan Hitlerovom Orlovom Gnijezdu (Kehlsteinhaus) u Berchtesgadenu. Sličnosti je puno – i jedno i drugo su ostavštine totalitarnih režima, Berchtesgarden je na granici Njemačka-Austrija, Plješevica na granici Hrvatska-BiH. Orlovo gnijezdo je na 1800m nv, Gola Plješivica 1600m.
Njemci su od Hitlerovog ljetnikovca napravili turističku atrakciju, denacificiranu i lišenu svakog spomena brkatog bečkog molera. Mi bi s druge strane mogli napraviti istu stvar, stoga da ostane brand Josipa Broza koji je već sada jak. Zašto se kuća ne bi sredila da se napravi ekskluzivni restoran i hotel za najhrabrije, a tuneli urede u starom JNA stilu za sve turiste željne daška povijesti? Nema puno planina na čije se vrhove može doći automobilom, ili barem terenecem, a put na Plješevicu bi se mogao srediti za autobus koji bi vodio turiste na vrh samoupravnog DSZ i ONO gnijezda. Za bogate Ruse mogao bi se osposobiti i heliodrom.
Dr. Sean M Maloney, profesor povijesti na Kraljevskoj akademiji Kanade na svojoj stranici objavio je odličan tekst o Plješevici i Željavi pod nazivom “Tito’s Eagle’s Nest and Zeljava Military Airport” u kojem odlično i u tančine opisuje RP Plješevica, čime se vidi da je boravio na licu mjesta, a tako u jednom dijelu kada opisuje sustav tunela kaže:
“To the left of the entrance door is a square chamber which is used for accommodation: it was probably used as executive quarters for Tito.”
Naravno, drugu Titi nije ni padalo napamet da boravi po nekakvim ličkim planinčugama, drugu Titi je pojam odmora bilo namakanje guzice na Brijunima, što mogu shvatiti. No, kako bilo da bilo, poanta ovoga je to da se ljudima vrlo lako može prodati priča o Titovom orlovom gnijezdu. Zamislite marketinga: Dođite na planinu gdje se drug Tito skrivao od NKVD-a! Ili još bolje: Popijte kavu na samom frontu Europske Unije – i onda turisti stave nogu preko žute crte koja označava granicu pa se osjećaju kao da su na granici dviju Koreja.
Ja bi platio za kavu u Ceaușescuovoj vikendici, kontam zašto ne bi neki Švabo pio kavu kod Tite, gledao Liku i Bihać i gazao po tunelima gdje se skrivao drug Tito. Komunisti su prodavali i gore laži.
U slijedećem postu: Vila izvor – vila za maršala kojeg nema
Stari mi je radio gore na odašiljaču godinama. Da vidiš šta je zima i snijeg. Zgrada je zidana koso kako se vidi kako bi odbila buru i nanose vjetra, Ima sliku gdje sige od leda i snijega stoje okomito pod 90 stupnjeva na tornju. I to su negje metar dugačke. 🙂
Kad sam vidio civilni relej, pomislio sam da je tvoj stari tu boravio 🙂
http://fanfo.org/2011/05/29/dani-otvorenih-vrata/ <- tu se vidi radar S-600 koji je bio gore. I imam sliku iz Korenice gdje sam slikao TV odašiljač – vidi se u kutu Orlovo gnijezdo, tako da možeš izbaciti ono "navodno" 🙂
http://i980.photobucket.com/albums/ae290/lybi-forum2/gola-radar95/2-3_zps93416848.jpg <- i evo ti duraluminijska kupola za visinca
Nije Plješevica već Plješivica. Riječ plješiv je stara hrvatska riječ za ćelav. Drugo značenje je onaj koji je bez drveća, bez vegetacije ili ogoljen. Vrh planine je bez vegetacije odnosno ćelav je. Naziv Plješivica bi u prijevodu značio Ćelava gora iliti Golgota Naziv Plješevica je došao od pravoslavnog stanovništa u Lici koje su naselili Turci.
Pljeskavica
Nije Plješevica već Plješivica. Riječ plješiv je starohrvatska riječ i označava onoga koji je ćelav, bez vegetacije ili ogoljen. Prijevod naziva Plješivica bi bio Ćelava gora ili Golgota po bibilijski.
Jimbo, ovako se vidjela duraluminjska kupola i trokatnica iz kampa Borje, nekoliko kilometara sjevernije Korenice prije kaboom: https://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-prn1/1014341_10151635652991997_505390859_n.jpg
Podatak da su radari razmontirani nakon rata nije točan. Razmontirani su već 1991. godine. Ja sam 1991. gledao dalekozorom (a vidjelo se i golim okom) dizalicu koja je skidala kupole radara, a onda vjerojatno i radare. To sam negdje i pročitao.
Samo jedno kratko pitanje, odakle si to ti gledao dalekozorom skidanje kupole i kada je to bilo(koji mjesec) 1991. ? JA sam bio u ekipi koja je skidala kupole u kolovozu 1995. pa te lijepo molim da ne lažeš i laprdaš gluposti. Dizalica je bila 40-tonska Tatra od firme iz Ivanić grada,a demontaža svih sekcija kupole(velike) je izvođena pomoću Tamića s korpom od Elektre Bjelovar. Mala kupola je demontirana sa skela koje smo montirali u unutrašnjosti. Ovih dana me ulovilo pa čitam i gledam sve šta mogu naći o RP PLJEŠIVICA pa mogu reč da je malo istinitog u svemu napisanom. Jimblog je korektno napisao svoj prilog vjerovatno koristeči provjerene informacije ali je on jedan od rijetkih! Ostali prepisuju tuđe gluposti i prepričavaju razne glasine. Zato vas molim da ne pišete gluposti jer na taj način uništavate i ono što je korektno napisano!
Kao netko tko je proveo tamo 10 mjeseci, tijekom ’94-te i ’95, mogu samo reći da ti ne stoji ona teza o Srbijancima. Sam radar je držala 1. četa 51. bataljona (i tada se tako zvao) VOJIN ZiPZO VRS, sa sjedištem u BL. Sve “Bosanci”. Izuzev jednog starijeg vodnika, on je bio (iz) Hrvat(skog) primorja. 😉 A centar veze je bio u nadleštvu 15. K SVK iz Korenice. Sve Ličani. Bio sam nazočan kada se desio napad zoljama, kako kažeš, mada je procjena oficira bila da su u pitanju BTT. Jedan mladi čovjek ’74-to godište je tom prilikom lakše ranjen u nogu. @Val-ov navod da su radari skinuti tijekom ’91-ve nije točna. Za vedrih noći vidjela su se svjetla Novske i, malo dalje, Zagreba. Bar su tako tvrdili bolje upućeni. A u vrijeme bistrih dana, kojih je bilo jako malo, u daljini su se nazirale Alpe …
Srdačan pozdrav, V.
ja sam usao u objekat kad je pala grnata i ranjen vojnik iz gradiske