Kažu da je znatiželja ubila mačku, a predrasuda turista.
Ako prosječnom Hrvatu predstavite svoju nakanu putovanja u Rumunjsku, dotični pH će vas pokušati odgovoriti na sve moguće načine. Jerbo Rumunjska, ta nezaslužena EU-članica, je leglo kriminala, nepoštenja, a Rumunji su već poznati po tome da su patološki kradljivici. „Rumun kad nema šta da ukrade, baci svoju kapu kod komšije pa ide nju krast.“ U Rumunjsku ne treba ići zato što su ljudi neugodni, kradu, lažu i kleveću, Cigani će Vas ukrast i vozat rumunjskim selima u zaprežnim kolima i prodavat vaše mlado telo za šaku leja. Agenti Sekuritatea čuče iza telefonskih stupova (nema struje u Rumunjskoj, samo telefon), otimaju, muče i ubijaju. U Transilvaniji vampiri otimaju, krv piju, organe prodaju na prištinskoj pijaci. U Rumunjskoj ceste nisu asfaltirane, voze se samo zaprežni konji i pokoja Dacia iz 1980-ih bivšeg komuniste. U vlaškim selima lokalni DVD-i su organizirani u naoružane milicije i ne priznaju nikakvu vlast. To vam je Rumunjska u glavi prosječnog ne-Rumuna, vezane za uspomene dok su se na temišvarskoj pijaci preprodavale traperice iz Trsta.
Koliko ima istine u stereotipima o vlaškoj zemlji, pokušajte doznati u slijedećim recima, ili što bi rekli naši anglo-saksonski NATO saveznici – Stay tuned…
Moram priznat da sam se dugo penalio da idem u Rumunjsku, čak jedan raniji zapis to stavlja u kasnu zimu 2008. Nažalost put u Rumunjsku se teško mogao realizirati do ove godine, dok nisam kupio automobil i to Jimbomobile 1.0. Nedugo prije same kupovine automobila javno sam najavio test-vožnju do grada koji nosi moj ime – Jimbolia, na samoj granici Rumunjske i Srbije. Konj bi reko, kobili se nado – to sam uspio uspješno realizirati prije nekoliko dana.
Inače, tema putovanja u Rumunjsku su na našem „lokalnom“ Internet prostoru je slabo pokrivena, a često i puna kontradikcija. Blogovi su uglavnom šturi i kratki, međutim i stari tako da se često stvara slika koja definitivno više nije aktualna. Tako sam na jednom blogu ili čemu već pročitao sa se valja paziti pošto je pokrivenost benzinskim crpkama u Rumunjskoj slaba. To je recimo problem koji bih ja definitivno istaknuo u našoj maloj zemlji, ali nisam stekao takav dojam u Rumunjskoj, au contraire. Odustavši tako od Internet edukacije, obratio sam se svom prijatelju G-u, inače romania-entuzijasta koji često ide u Rumunjsku i koji mi je poslao smjernice u vidu e-maila od 15 rečenica. Zaboravite Lonely-planet, zaboraviti Rough guide, taj mejl uz dobru kartu je sve što vam treba. Ali neću vam dati mejl, implementirat ću njegove smjernice u ovaj tekst…
No, da i počnemo.
Kada sam krenuo na put nisam gledao kartu, nisu me zanimale kalkulacije, znao sam samo da mi je prvo odredite u Rumunjskoj Temišvar. Google karte, ako tražite put od Slavonskog Broda do Temišvara će vam ponuditi tri rute: preko Vršca, preko Bačke Topole i preko Mađarske (Szegeda). Naravno niti jedna od te tri ne vodi na granični prijelaz Jimbolia, tako da ih uopće nećemo ni uzimati u obzir. Naravno ono što je bitno za istaknuti da je ovo po mejlu druga G, najbolja ruta za Temišvar, a i po mojoj matematici najbrži, tj. najkraći put ka Temišvaru:
Moje putovanje je tako počelo na autocesti A3, nekadašnjem “bratstvu-ubistvu” koji vodi do Beograda, Niša pa i dalje. Međutim meni nije trebao niti Beograd, niti Niš, već sam se “skinio” s auto-ceste, tj. auto-puta već u Rumi i preko Fruške Gore nastavio put za Novi Sad. Korisna informacija: cijena autoputa od Šida do Rume dođe 2€.
Put od Novog Sada dalje vodi do Zrenjanina, a od Zrenjanjina do Srpske Crnje, odnosno do granice s Rumunjskom. Ipak, prije granice s Rumunjskom postoji jedna znamenitost zbog koje se isplati stati… Naime u mjestu Žitište, u relativnoj blizini srpsko-rumunjske granice, nalazi se spomenik, ni više ni manje nego Rockyu Balboi!
Kako je Rocky dospio u Žitište? Žitište, malo mjesto u Banatu, posljednjih godina bilo je pogođeno mnogim prirodnim nedaćama: popalava, sušama, vjetrovima, kišama, Miloševićem… I činilo se tako da stanovnici Žitišta nikad neće na zelenu granu. Tako je grupa entuzijasta shvatila da Žitištu treba heroj koji će zaustaviti bad streak iliti ne znam kako se to kaže na hrvatskom. A gdje naći boljeg heroja od Rockya Balboe?! I tako je Žitište dobilo kip Rockya poput onog u Philadelphiji. Nešto slično su Nino Raspudić i Veselin Gatalo napravili u Mostaru – otkrili su kip Bruce Leeja, univerzalnog heroja. Moja generacija, tj. mi rođenih 80-ih, odrasli 90-ih, propali 2000-ih bi trebali napraviti sebi u spomen negdje kip Terminatora T1, i to u onoj najtužnijoj sceni kada se T1 spušta u kotao s vrelim čelikom. Nepoderivo napravljeni i opet nepovratno uništeni. Deca iz 80-ih. Što bi reko moj prijatelj J.: “Kao dijete sam dva puta plakao. Kada se Terminator spušta u kotao čelične lave i kada Mad Maxu unište posljednji V8.” No, dobro.
Inače na temu Rockya u Žitištu, koja je jako zanimljiva preporučam dokumentarni film – Rocky Statue in Žitište gdje je jedan od sugovornika i Sly Stallone.
Pozdravivši Žitište nastavili smo prema Srpskoj Crnji što nas je neminovno dovelo do graničnog prijelaza istog imena. Srpski carinik, poslovično nezainteresiran kao svi srpski carinici zaključio je ekspeditivnim pregledom od tri nanosekunde da nosimo samo “lične stvari” i pustio nas dalje u mrsku Europsku Uniju. Na onome što se zove “ničija zemlja”, odnosno u limbu između dvije države nalazi se kiosk na kojem piše ROVINIETE, gdje možete kupiti rumunjsku (RO) vinjetu (viniete). Rovinjeta je obavezna za sva vozila koja prometuju po cestama u Rumunjskoj, radilo se o autocestama ili običnim cestama. Rovinjeta je elektronska vinjeta, što znači da ne morate lijepiti naljepnice po šajbi koje se kasnije mogu skinuti jedino nitro-razrjeđivačem, već uslužnom službeniku date putovnicu (ili kako on kaže pasoš) i prometnu dozvolu (ili kako on kaže saobraćajnu). Čika Rumun Vas ukuca u konfjuteralo i metne Vas u cestarski sistem rumunjskih cesta, vi platite 3€ za 7 dana korištenja cesta i voila! Inače, zgodna stvar za znati, rovinjeta se može kupiti i na internetima što uvelike olakšava stvar. A osim interneta i limene kućice na ničjoj zemlji rovinjeta se može kupiti u poštanskim uredima Rumunjskih pošta i na nekim benzinskim crpkama. No ako se odvažite na traženje poštanskih ureda ili benzinskih pumpi koje prodaju rovinjetu, nije zgoreg za pripomenuti da su kazne za vožnju bez rovinjete u Rumunjskoj drakonske, barem za rumunjske uvjete – 250 – 500 RON-a oliti leja (430 – 860 kuna).
Na Rumunjskoj granici smo proboravili neko određeno vrijeme jer je carinik spavao, ili štali. Nije bila gužva, ali svejedno je rampa bila spuštena. Razgovor između graničnog policajca i mene, zbog njegovog srpskog i buke koju stvara moj Mercedes u leru je otprilike ovako tekao:
– “Kuda idete?”
– “U Bukurešt”
– “Saobraćajnu molim”
– “Tri dana!”
– “Ugasite motor.”
– “Ništa za prijavit.”
Srećom službenik politiae de Frontiera Romane nije ništa zamjerio te nas je prepustio kolegi cariniku koji je malo pogledao gaće u koferu, pitao dali unosimo alkohol, droze, oružje ili kurve. Uvijek me je panika kad ulazim u Europske zemlje (još od vremena zloglasnog Spielfelda) da će me pitat koliko ima novaca. To vam je u Rumunjskoj drukčije. – “Koliko novaca imate?” -“Dvjesta eura.” – “Jebote, sve se nema a grah se povraća!”
TEMIŠVAR
temišvar je ko i svaki austrougarski grad. popijte pivu u centru i piči dalje.
Temišvar, iliti rumunjski Timișoara, najzapadniji veliki rumunjski grad s nekih 330 iljada duša čini ga većim od Splita a manjim od Zagreba, baš grad kakav nama fali u Hrvatskoj. Austrougarska vrišti, secesija na sve strane. Prosječnom Jugoslavenu poznat kao vrijedno odredište vikend švercera (ili krak iz poznate jugo-švercerske osovine ISTANBUL-TEMIŠVAR-TRST). Prosječnom hladnoratovskom entuzijastu poznato kao mjesto odakle je krenula rumunjska revolucija iz prosinca 1989. kada su svrgnuti s vlasti bračni par Ceaușescu a time i komunizam u Rumunjskoj. No, o rumunjskoj revoluciji i o Nicolaeu i Eleni u jednoj od slijedećih epizoda serije: DŽIMBOV ČAROBNI VODIĆ KROZ RUMUNIJU – PREKO DŽIMBOLJA!
Temišvar je danas veliko gradilište, a kako će se pokazati i kroz kasnije putovanje, kao i ostatak Rumunjske. Sedam gladnih godina u Europi Rumunje je vjerojatno naučilo kako da dođu do love iz famoznih fondova, tako da je sada svaki rumunjski grad gradilište:
Slava rumunjskim vojnicima, slavnim nasljednicima predaka iz povijesti, koji su se herojski borili protiv boljševizma i fašizma za slobodu i neovisnost domovine.
Sve mi se čini da je ovaj dio “bolsevismului” dodan nakon zime 1989.
Toliko u današnjoj epizodi! Uskoro putujemo dalje kroz Rumunjsku – Od Transilvanije do Vlaške preko Karpata! Hoće li kočnice na Mercedesu izdržati strme Karpate? Hoće li Jimbo naći pansion u Transilvaniji? Koliko piva stane u 50 leja?
Saznajte u idućoj epizodi koja se zove: … (jbg. nema još imena…)
Noapte bună!
aleluja, vratio se ti 😀 svako toliko škicnem blog da vidim da li si živ, drago mi je da jesi 😀