Inspirirano gđicom Katanić
Ako bi morali odrediti „najsretniji“ ili „najbolji“ ili jednostavno „naj“ dan mlade nam države, u ovom ozračju koje trenutno vlada u Hrvatskoj mogli bi se pobiti i dodatno polarizirati. Jedni bi rekli oslobođenje Knina, drugi bi rekli primanje Hrvatske u NATO, četvrti dan ulaska Hrvatske u EU… i svi bi bili u krivu. Najbolji dan mlade države Hrvatske, ako se mene pita bio bi 2. lipnja 2004. Preksutra će biti 11 godina od tog datuma, a ja pamtim tu srijedu kao da je bilo danas…
Dan prije, 1. lipnja u kasnovečernjim satima nakon što sam nakucao post na blogu (to su bili moji pionirski dani), pred spavanje otišao sam pregledati još jednom vijesti kod Anderlona na monitor.hr. I tako listajući kratke crtice ispliva vijest da se pojavio Severinin amaterski pornić na bespućima internetima i da vibrantna hrvatska zajednica „news-grupaša“ uvelike raspravlja ne o samom porniću nego gdje i kako ga naći. Morate imati u vidu da je to bila 2004., godina kada još nije postojao YouTube, a pogotovo ne njegovi pornografski pandani tipa Pornhub. Također treba imati na umu da je većina Hrvata pristupala internetu putem dial-up modema, a sadržaj koji se dijelio putem interneta je uglavnom bio ograničen na pjesme u mp3 formatu koje su se u prosjeku duže skidale nego današnji HD720 filmovi. Teška vremena, dragi čitatelju. Također torrent je bio prosječnom korisniku totalna nepoznanica, tako da se sve dijeljenje odvijalo preko nekakvih danas zaboravljenih i opskurnih P2P alata koji su zvali eMule, Kazza itd.
Uglavnom, dok sam čitao vijest na monitoru, još uvijek me nije uhvatila histerija koja će kroz narednih nekoliko dana dobiti nacionalnu, pa donekle i internacionalnu dimenziju. Međutim, mačku nije ubila histerija nego – radoznalost. I ja šta ću, u to doba nezaposleni 19-godišnjak, druga godina pauze od fakulteta kojeg nisam još ni počeo studirati… rekoh, de da vidim ja što se događa na tim news grupama. Ekipa koji dolazi na news grupe je jedan specifičan soj Internet zajednice, nešto poput IRC-ovaca ili danas tviteraša. Budale. I uglavnom listam ja tako kroz Outlook Express i sad mi je žao što sam ljenguza da istražujem po internetima i nađem taj thread da napravimo rekonstrukciju te rasprave. Teško mi je opisati Internet histeriju, kao i način na koju sam bio uvučen u istu. To je masovna histerija koja se širi internetom, ultimativna noćna mora za svako racionalno društvo. Ljudi su raspravljali gdje ima za skinit taj famozni pornić, stalno su pojavljivali nekakvi linkovi koji su bili broken, opet morate imati na umu da je to 2004. i da je cloud tada još uvijek bio samo meteorološka pojava. Frustracija ljudi je bila nevjerojatna, ljudi su capslockovima pisali DAJTE NAM ISPRAVAN LINK!! I svima je trebao pornić odmah sada odmah – ovaj je morao odnijet bratiću, ovaj treba profesoru na faksu, ovaj želi zadovoljiti svoju pohotu, ma nešto nevjerojatno… i naravno da sam i ja postao žrtva Internet histerije oko Severinog pornića. Ali – sam pao, sam se ubio. Trolova je u to vrijeme interneta bilo vrlo malo – tu i tamo bi se našao dežurni moralist ili eventualno neki peder koji bi podjebavao sa strane poput konobara koji iz prikrajka prca pijane goste. Napokon se pojavio neki glas razuma koji je rekao da se pornić pojavio u nekakvoj p2p zajednici, ako se dobro sjećam eMuleu. I fakat, ja tamo kad tamo dostupan video od 77 Mb koji je u nazivu video fajla imao dva naziva koja su se tražila: Severina i XXX. Estimated download time: 8h.
2. lipnja 2004 na tvrdom disku računala dočekalo me ono što će postati najgledaniji video u Hrvata još od Vlaka u snijegu. CD-ovi su i tad bili jeftini ko krompir i kupovali su se na spindolve od 100 komada u Princu u ulici grada Mainza u Zagrebu, tako da se ja nisam libio nego sam odmah „spržio“ jedno 50 komada s najnovijim hitom. Spustio sam se dolje u birtiju s cedevoima i rekao: „Ekipa, mala je dala.“ Cedejovi su se razgrabili kao halva, a naravno da je bilo i šupaka koji su to kapitalizirali. No, ono što se počelo događati je bilo van svake pameti. Mobitel je zvonio svake minute, jer se pročulo da ja dilam Sevin pornić, a mene nema tko nije zvao. Od prijatelja, poznanika, jedva poznanika do potpunih stranaca. Policajci, profesori, pekari, lekari, apotekari. Svi. „Stari, jel imaš ti onaj Severinin pornić, stari mi mozak popi’ da mu nabavim“. Gotovo, narod je pobudalio.
Taj dan je jedina tema bila – Severinin pornić. Da postoji nekakav aparat koji bi mjerio efikasnost rada, taj dan bi u svim firmama bio na 0, jer su se po kancelarijama oko monitora skupljali radnici i gledali Severinin pornić. Tad nije bilo pametnih telefona, niti brzih interneta, ali svejedno se video munjevito proširio po Hrvatskoj. Tih 24 sata nitko nije raspravljao niti o ratu o Iraku, niti o Haagu, ni gdje se krije Ante Gotovina, ni o partizanima i ustašama, ni o cijeni nafte – jedna jedina tema je bila – Seve Nacionale.
Seve je svijetu dala, usudim se reći, vjerojatno najbolji celebrity-pornić do sada, a Matija Babić hrvatskom narodu jedan dan masovne histerije u kojem smo se uspjeli odmaći od dnevno-političkih užasa. Naravno, to je dalo i neke neželjene efekte, poput onoga da se nakon toga index.hr od relativno srednjeg žutog medija vrlo brzo prometnuo u poprilično velikog i bitnog igrača na žutom medijskom nebu Hrvatske. Severina je postala (opet) zvijezda do te granice da svaki dan poneki mediji izvijesti nešto o tome što Severina radi i koji Srbijanac je sad u ulozi mišičavog Hercegovca sa snimke. Ipak, za taj jedan dan možda se to i isplatilo…
