- ožujka 2013.
(Dnevnički zapis: besjeda bake Dragice i pokojnog djeda Drage o tehnologiji jučer, danas, sutra)
“Ajde reci ti meni jel to normalno? Ova kaže juče u novinama kako je njoj prva stvar ujtro kad se probudi da ode na fejsbuk. Pa šta kog to zanima šta ona radi, šta je jela, kad je pišala i ostalo. Meni to nije normalno. Možda ja nisam normalna sad po novom. Ajde sad ti meni reci. Šta to treba ljudima da svoje privatne stvari dijele sa cijelim svijetom? Neki dan je bio na televizoru neki psihijatar, neuro-psihijatar, ne znam sad, uglavnom, kaže on da su svi poglupili zato što više niko ne misli! Nešto ne znaju, odma odu na kompjuter! A čovjek treba mislit! Onda rade te stanice u mozgu i tako se čovjek razvija, a niko više ne misli nego odma ode na kompjuter ko ti sad na tom svom mobitelu.”
“Sad je bilo na televiziji da prave naočale koje će mislit za tebe. Da. Nećeš više morat ni mislit.”
“Pa ajde ti sad meni reci jel to normalno?”
“To se sve mijenja. Ti kad si bio mali, ja te čuvao pa si se ti penjo na fotelju, nisi još ni hodo a išo si upalit onaj video. Kaže meni jedna iz Bukovlja[i]: ‘Drago, u Bukovlju nema više djece.’ Ma kako nema, ima u Bukovlju djece više no ikad, Bukovlje sto put veće nego kad sam ja bio. Samo što više nema djece vani. Evo ovdje na ovom igralištu – prije rata bilo puno djece! Tamo gdje smo ranije živili u Zajčevoj, bilo djece stotine oko zgrade. Ima i danas djece samo više nisu vani. Sad su ti svi unutra pred televizorom i kompjuterom. Ja bio neki dan u pošti i žena s malim djetetom, tamo ova na šalteru kuca na kompjuter, kaže dijete: ‘Teta se igra!’. Dijete vidilo jer se ono tako igra kod kuće. I tvoja nećakinja, nema ni dvi godine, igra se na mobitel, televizor i to. A pazi sad ovo, a ovo je živa istina! Išli ti mi, prije dosta godina, na večeru u Bosanski Brod. I jedna koja je bila s nama se vraćala u Slavonski Brod pješke ugasit svekrvi televizor! I onda se opet vratila nazad preko mosta u Bosanski Brod na večeru!”
“Je, živa istina, i ja sam bila. Išla ugasit svekrvi navečer televizor i onda se opet vratila. Nije tad ni automobila bilo ko danas, sve pješke.”
“E, a nije ta žena, ta svekrva, nije to bila neka nepismena žena. A ne, ne! Ona ti je završila škole, damske škole! Pismena žena.”
“Pa kako onda nije znala ugasit televizor?”
“A šta ja znam… bila je ona stara i tako…”
“Dobro Drago, znaš i ti kako je bilo! Nisu njoj dali da to gasi. Mislili stara baba, da će pokvarit nešto. E, ma ona ti je završila škole u Pešti! Dama, gospođa! Imala je kartaško društvo i veliki okrugli stol postavljen zelenom čojom. To je bila prava gospođa. Nego eto njen sin i snaja nisu joj dali da ne bi ona slučajno nešto…”
“Televizor ti je bio velika i vrijedna stvar. Bio potres[ii], ja stavio televizor pod stol. Nisam ja stavio televizor pod stol da ne bi on nešto oštetio, nego da se on ne ošteti! Ljudi trče u podrumu, potres, a ja trčim u stan spašavat televizor.”
“Dobro Drago, šta je onda u Brodu bilo svega možda dvadeset televizora. Išli ljudi po gradu pa gledali ko ima antenu na kući, pa to bila onda velika stvar.”
“Imali mi u banci televizor prije, to je po stotinu ljudi gledalo.”
“Ispričaj Drago kako se čuvao televizor! To je bilo ko na jednom čardaku, s četiri noge, i u njemu ko neka kutija u kojoj je bio televizor. A slika bila sačuvaj Bože. Loše, sniježi. E, i ta kutija ti je imala drvena vrata koja su se zaključavala. Da ne bi netko zloupotrebljavao televizor, ili ukrao ne daj Bože. A ona naša, znaš ju ti, ona rođaka didina – e ona ti je bila strašno ljubomorna. Pa onda kad je vidila da mi imamo televizor onda je govorila ‘to je sprava za uspavljivanje!’ Nije prošlo osam dana i ona si kupila televizor!”
“Kod nas dolazio jedan radit. Iz Kruševice[iii] bio i njegov tetak imao jedini telefon tamo. I on ti je u svoju biografiju napisao pod struku da njegov tetak ima telefon i da se on zna koristit telefonom. Eto, tako ti je to bilo nekad.”
[i] Selo pokraj Slavonskog Broda, rodni kraj dida Drage
[ii] 13. travanj 1964.
[iii] Kruševica – selo, naselje, dio Slavonskog Šamca, također sela, nekih 50ak kilometara od Slavonskog Broda