Tag: beograd

Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Epizoda prva: Slavonski Brod – Bukurešt

Došlo je vrijeme kada su dani evidentno kraći, benzini skuplji, a novčanici očigledno prazniji što ukazuje na jednu poraznu činjenicu – prošlo je vrijeme godišnjih odmora. Nije to ove godine mašilo ni vašeg omiljenog otpisanog blogera koji je sam već odavno pomislio da je na tastaturu metio ključ, no pod pritiskom mnogobrojnih fanova (njih troje) i moje drugarice i suputnice na ovoj advanturi ipak sam se odlučio na druženje s tastaturom po tko zna koji put ne bi li znatiželjnicima prenio barem dio dojmova s ovogodišnje ekspedicije.

Krajnja destinacija – Odesa, Ukrajina. Grad Yurija Orlova, šverca, crnomorskih plaža, maršala Malinovskog i nekadašnja rusko-carska kulturna prijestolnica nametnula se kao očit izbor tim više što sam jednom sasvim slučajno u trenutku dokoličarenja pročitao oskudan izvještaj nekih sunarodnjaka koji su se odlučili na ovu destinaciju. Konj bi rekao, kobili se nadao – Crni Bombarder je uskoro dobio svježu dozu krvi u vidu motornog ulja, svježeg vazduha u guma i jedno 5-6 litara staklopera. U šlajbok smo metili nešto eura, u džepove putovnice, a u srca odvažnost i čojstvo, zapalili Bombardera i uputili se na Istok, jer kako kaže stari latinski pisac: „Ex oriente lux“ što bi na hrvatskom značilo „na istoku je sve deluks“. Continue reading Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)

Kako je McDonalds instantno uništio Veliku Čekaonicu

U Slavonskom Brodu gradi se McDonalds. Vijest je to koja je naišla na dosta zanimanja mojih sugrađana, dovoljno da je prenesu svi (ili barem svi?) lokalni portali, kao i službena  facebook stranica Grada Slavonskog Broda (odnosno gradonačelnika). Iako bi se pravi komunist-marksist kao i pravi kapitalist-libertijanac zapitali (i to s pravom) kakve veze ima neki privatni fast-food pajzl sa (polu)službenim gradskim glasilom, moram priznat da je to prvoklasni PR event. Dali smo građevinsku dozvolu McDonaldsu! Jer McDonalds je ipak više nešto od običnog fast-food pajzla o čemu je zapravo i bit cijele ove đabalesku misli kako ćemo i dalje vidjeti dragi moj čitatelju. No prije mog viđenja McDonalds kulture (iako, možda je bitno za ovaj tekst napomenuti – nisam gledao film The Founder) još nekoliko lokalnih opaski. Prvo je to što, iako je vijest dočekana s podosta zanimanja, vjerujem da bi ta vijest odjeknula s puno više entuzijazma tamo u zlatno Ćaćino vrijeme prije jedno 10-12 godina nego sada kada Brod pati od nekog post-Detroitovskog sindroma. Slično je to kao s Europskom Unijom. Koliki god je napaćeni Hrvatski narod čekao svoju ulaznicu u svijet europske uljudbe, brate to je toliko trajalo da kad su nas napokon primili ljudi su na kraju mogli samo reć „fala kurcu“ (da prostite). Jer brate – Den Haag, generali, zelena svjetla, avisi, poglavlja, piranski zaljev, ZERP… to je toliko trajalo da kad su nas napokon primili na kraju mogli samo reć – ajde brate da je i ta Santa Barbara više završila. Da smo pak u EU ušli recimo tamo 2001. to bi bilo ja mislim Oluja 2.0. U 10 godina smo napravili sve! Ovako brate, nikad izaći iz te Velike Čekaonice. Na tragu te misli je i taj McDonalds. Da su ga napravili tamo neke 2005-6 to bi bio znak da smo od neke industrijske socijalističke prčije napokon ušli u svijet slobodarskog svijeta. Ovako kad ti je pola raje po Irskama i Njemačka, taj McDonalds ti i nije neka fora. Continue reading Kako je McDonalds instantno uništio Veliku Čekaonicu