Izgubljena dekada

Prije nekih godina mater mi reče da joj fali deset godina u životu. Kao kad digneš pedeset eura na bankomatu, pa ti nakon dan-dva u šlajboku ostane samo ona tužna novčanica od pet eura, a ti kako god da se zbrojiš, sumiraš i složiš – deset eura negdje fali. Uvijek fali tih deset eura koji nestanu. Kažu da se tijekom sazrijevanja alkohola godišnje izgubi pet posto alkohola, i to se naziva „anđeoski tal“ (angel’s share). Svejedno, nisam baš shvaćao kako izgubiti deset godina u rekapitulaciji životnog šlajboka. Nije život rakija pa da godine ispare. Continue reading Izgubljena dekada

Četrdeset

Djeca imaju onu foru kad se nadmeću preko očeva: kao moj tata ima metar osamdeset devet, a moj tata ima metar devedes pet, a moj tata ima dva i po metra. Pa onda tata ima karavana, a ovaj tata ima kamion… u suštini, da prostite, mi stariji bi rekli – čiji tata ima veći kurac. Tako kad sam ja bio klinac, ne mogu se točno sjetiti koliko sam imao godina, ali bio sam u nižim razredima osnovne škole, vjerojatno treći-četvrti razred, znači davne 1993. ili 94. povela se rasprava koliko čiji tata ima godina. Pa ovaj ima trijes dvije, ovaj ima trijes tri, ovaj ima trisšes… i sad svi gledaju u mene, ja nemam pojma koliko mi ćale ima godina pa bubnem onako odokativno – moj tata ima četrdeset godina! Da bi stvar bila bolja, nisam ni puno mašio jer je moj ćaća tad imao 42 ili 43 godine. Na to je jedan moj školski rekao: „Tvoj tata je baš star!“ i time sam automatski bio diskvalificiran iz natjecanja. Iako, danas s odmakom uopće ne mogu shvatiti cilj te igre – valjda je bilo bolje da ti je ćaća što mlađi da te napravio s 15 pa da se tamo našao neko čiji je ćaća ima 25 ili 26 godina. Ali djeca su glupa, pa uzaludno je tražiti i nekakvu logiku u tome.

Continue reading Četrdeset