Odbjegli Django – Talični Tom u divljoj hordi

The-Wild-Bunch

Iskreno, ne volim se mašit recenzije filmova jer mislim da sam totalno loš u tome. Kontam da bih bolje radio recenzije ko Slavoj Žižek, kako je on jednom rekao da se boji gledat filmove koje recenzira jer bi onda mogao promjenit mišljenje koje je baš lijepo skrojio za kritiku. Kako bilo da bilo, ja sam odlučio podjelit riječ-dvije sa svekolikim pučanstvom o novom uratku mog mnogo omiljenog redatelja Quentina Tarantina čij sam lik i djelo zavolio još kad sam kao klinac gledao Pulp Fiction, ali kratki uvid o tome zašto ja volim lik i djelo Tarantina možete pročitati u mojoj poluuspješnoj recenziji njegovog pretposljednjeg filma.

DjangoUnchainedWallpaper-1c733

Daklem, Django Unchained ili kako je kod nas prevedeno Odbjegli Django je posljednje djelo velikog Quentina Tarantina. Američke recenzije i kritike Djanga uglavnom opisuju kao “remek djelo”, “najbolje Tarantinovo ostvarenje od Pulp Ficitiona”, “filmski uspjeh” itd., što naravno i nije iznenađujuće jer se radi o gospodinu Tarantinu koji je ponovno film vratio u film (koliko god to možda blesavo zvučalo na prvu). Navodno je i sam Quentin bio iznimno zadovoljan kada je film bio gotov, što je još jedan pokazatelj genijalnosti njegovog novog uratka (inače, nisam nikad pratio njegove reakcije na ostale filmove, dal je jako samokritičan ili ne, ali eto smatrat ćemo da je samo da bi njegova reakcija još malo podigla famu oko filma). Odbjegli Django je western, žanr omiljen mnogim odraslim dječacima koji su odrasli na filmovima s Johnom Waynom, Clintom Eastwoodom, Garyem Cooperom, a tako je i jedan od najdražih žanrova i Tarantinu. Zanimljivo je zapravo da, iako je ovo tehnički spada u žanr “western” filma, Tarantino ga naziva “southern” filmom jer se radnja ne odvija na zapadu/west nego na Jugu/south – Texas, Tennesse, Mississippi… Inače, Tarantino je veliki “fan” western filmova, poglavito onog što se naziva špageti-westernom – dakle western filmova koje su režirali europski režiseri (uglavnom Talijani i Španjolci) poput legendarnog Sergia Leonea u čijim se filmovima proslavio i legendarni Clint Eastwood. Samo ime filma je zapravo svojevrstan homage špageti westernima jer je postojala serija filmova koja se zvala Django, poput originalnog Djanga Sergia Corbuccia iz 1966., ili Django Kill!… If You Live, Shoot! (Giulio Questi, 1967.), Viva Django (Ferdinando Baldi, 1968.) i mnogi drugi, a i Tarantiov prijatelj japanski redatelj Takashi Miike je 2007. je režirao japanski-western pod imenom Sukiyaki Western Django. Dašak takoreć starog špageti westerna donijela je i cameo uloga originalnog Djanga iz 1967., legendarnog Franca Nera.

django_jamie_foxx

Sinopsis ukratko, najkraće moguće: Django (Jamie Foxx) je rob kojeg oslobađa lovac na glave, zubar u penziji Dr. King Schultz (Christoph Waltz) zato što mu je ovaj potreban da identificira bjegunce koje lovi. Nakon uspješnog “lova” doktor Schultz poziva Djanga da mu se pridruži kao zamjenik, što ovaj prihvaća ali uz uvjet da mu pomogne osloboditi suprugu Broomhildu (Kerry Washington) koja je na imanju Candyland čiji je vlasnik Calvin Candie (Leonardo DiCaprio) koji vodi imanje uz pomoć roba-batlera Stephena (Samuel L. Jackson).  Eto 2.45h u dvije rečenice. Zapravo, kao u većini Tarantinovih filmova lajtmotiv je osveta i zadovoljenje pravde – jednostavno u maniri pravog špageti-westerna.

django-unchained08

Jamie Foxx je ulogu Djanga odglumio solidno, dok je ipak sporedni Waltz bio na nivou više, što i ne čudi nakon onog megaspektakla glume u Bastardsima. Da sam ja kojim slučajem glumac nakon one njegove uloge SS Standartenführer ili bih se prestao baviti glumom ili bih se samo posvetio tome da imam barem desetinu kvalitete njegovog nastupa. Srećom pa nisam glumac. Waltz je, naravno, za ulogu Dr. Schultza nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg sporednog glumca, a vrlo je vjerojatno da će ju osvojiti kao što ju je i osvojio za ulogu iz Bastardsa. Apsolutno fantastičan, ovaj put u ulozi benignijeg lika, kojem doduše nasilje nije strano, ali s jasnim moralnim obzorom i osjećajem za pravdu, za razliku od genijalnog al psihotičnog SS-ovca. Još ću jednom reći, aposlutno fantastičan, no meni je ipak bio malčice bolji u ulozi Hansa Lande.

django-unchained-2

Leonardo DiCaprio je faca nad facama. Moram priznat da nisam prije bio ljubitelj mladog DiCapria jer sam ja čovjek seljak i za mene glumac mora izgledat ko čovjek muškarac, daklem kao kauboj Steve McQueen ili kao radnik iz Đuro Đaković pogona poput Charlesa Bronsona ili masnog zrikavog šofera poput Pavla Vujisića Paje. A mladi DiCaprio je glumio te neke gejpederske filmove poput Titanica i s tom baby facom mi je bio baš bezveze. Ali onda sam ga vidio u Inceptionu gdje mi je baš bio odličan, a nedavno i u Clint Eastwoodovom J.Edgaru gdje mi je bio čist solidan kao Hoover. U ulozi Calvina Candia je naprosto brilijrao, i kao Waltz digao film na višu razinu. Zanimljivo je to da je Tarantino razmišljao da DiCaprija uzme za ulogu Hansa Lande u Bastardsima, međutim predomislio se jer je smatrao da izvorni njemački govornik treba glumiti časnika SS-a. I mi se s njim slažemo 101 posto i kažemo da u svim njemačkim zemljama nije mogao naći boljeg glumca od Waltza za tu ulogu. Isto tako ja ne vidim tko bi eventualno mogao biti bolji izbor za ulogu Candia jer je DiCaprio naprosto fantastičan.

django-jackson

Dok god ne putuje u avionu punom zmija i dok preko sve mjere govori nigga i motherfucker, Samuel L. Jackson je zakon. Jackson je sol Tarantinovih filmova, dugo ga nije bilo a sad se vratio u ulozi starog roba koji vodi domaćinstvo na Candylandu. Standardno odličan.

django_unchained-3

Kako je već netko rekao, Django je “filmski uspjeh”, a kao što sam i ja ranije rekao, ja Tarantina volim zato što je vratio film u film (koliko god to opet glupo zvučalo). Tarantino je učio od najboljih, Peckinpaha, Corbuccia, Sergia Leonea, Kubricka… tako da je fotografija prekrasna. Što se tiče soundtracka, što bi špageti western bio bez Morriconea, a šta bi Tarantino bio bez pop kulture, poput recimo odlično uklopljenog remixa James Browna i 2Pac-a?

Django je Tarantinov najnasilniji film, pa ako ste misli da je onaj festival krvi koja šprica na sve strane u Kill Billu 1 previše, onda morate pogledati Djanga. Također, čini mi se da je Jackie Brown film u kojem je najviše upotrebljen pejorativ nigger. E, u Djangu se Tarantino opet nadmašio, do te granice da se čini da je za svoj film izabrao crnačku emancipaciju samo da bi mogao stalno ubacivati u scenariji riječ nigger i tako što više raspizidit Spike Leea.

Istinski filmofili naći će pregršt homage scena, poput scene jahača KKK-a, što je zapravo scena iz Sedam veličanstvenih, a i Tarantino je sam sebi dao homage u sceni kada Djanga muče, a Django se osveti tako što svom mučitelju puca u muda – dakle, scena iz Pulp Fictiona kada siluju Marcelus Wallacea, a on se osveti tako što puca u muda silovatelju. Uglavnom, ima ih i još.

Što reći za kraj? Kritike su uglavnom rekle svoje, IMDB ocijena kaže svoje, a Tarantino nikad ne razočarava. Kao što sam rekao ranije, glumci vanserijski izvrsni. Tarantino voli svoje filmove sjeckat u razne epizode, i majstor je preslagivanja, a u Djangu se okušao u tome da ima pravolinijski kontinuitet u recimo tri čina, a meni se čini da je u tom drugom činu malo nepotrebno rastegnuo film. Naravno, spageti westerni su puni takvih rastegnuća, ali meni je bilo možda malo prerastegnuo. Epizodna uloga samog Tarantina je ispod njegovih mogućnosti, ali je to nadoknadio spektakularnom smrću (sad ne znam jel to spoiler ili nije, ali on u svojim epizodnim ulogama često gine). Tarantinovo koketiranje s pop kulturom je njegov potpis, ali po meni je pretjerao u tome što se Broomhilda zove, pajz sad, Broomhilda von Shaft. Pročitao sam negdje da je Tarantino rekao da su oni (Broomhilda i Django) prapraprapraprarođaci Shaftu. John Shaftu, ne znam za Miću Šafta. Što bi rekli amerikanci, keep it real, dude!

Film je odličan, po meni nije 8.7 kako veli IMDB u ovom trenutku, ali nije ni daleko od toga. Bastardi su mi bili bolji, a ako bi nekako morao usporediti s ranijim filmovima – Bastardi su Pulp Fiction dok je Django Kill Bill. Kill Bill naprosto obožavam, al budimo realni – Pulp Fiction je Pulp Fiction.

kauboj