Moj prijatelj Besni Mehaničar kaže da je kao dijete plakao dva puta: kada se Terminator spusti u lavu i kada zlikovci skrše Mad Maxovu posljednju V8icu. To ukratko ocrtava kakav su utjecaj ova dva filma (Terminator 2 i Mad Max 2) imala na našu generaciju rođenih 80-ih. Ne znam da li sam sreo svog vršnjaka koji nije odrastao uz Pobjesnjelog Maxa i koji nije gledao prvi i drugi (a i treći) nastavak barem jedno stotinu puta (što uz HTV 90-ih nije ni bilo teško). Mi smo V8-ice zavoljeli preko Mad Maxa – što je zapravo smiješno da smo se počeli ložiti na kulturu američkih muscle auta preko australskog filma. Sjećam se prvog kompjutera kojeg sam imao kasnih 90-ih i prvi wallpaper koji sam imao bila je fotografija Maxovog Interceptora (žutog, ne Pursuit Speciala) i kraj njega neka zgodna riba u bikiniju – u toj fotki se valjda spojilo moje djetinjstvo i moj nastupajući tinejdžerluk. (A da budem iskren, i dan danas u folderu iz kojeg mi se izmjenjuju razne tapete imam onu fotku na kojoj je Mad Max na cesti sa svojim čukom). Continue reading Max Rockatansky – junak našeg doba