Prije mjesec-dva sam si priuštio to zadovoljstvo da si skinem “Posljednjeg akcijskog junaka” iz 1993. kojeg sam kao klinac gledao valjda jednako toliko puta koliko i Mad Maxa I i II. Naravno, pošto smo ušli u 21. stoljeće, evrope i ko zna kakve sve ne civilizacijske tekovine našao sam neku turbo HD verziju od gazilijon gigabajta na kojoj je slika, malo je reć ko mlijeko i to ono pravo naše šokačko mlijeko bez atmesforeoksoloksina. Elem nejs, dakle 20 godina kasnije ta film je još uvijek apsolutni zakon što hoće reći da ja il nisam odrastao ni malo ili da je taj film stvarno apsolutno zakon. Kako svaki mjesec idem na birov rada po pečat, onda bi reko da je ovo drugo.
Upravo stoga me razveselila vijest da se Arni nakon politike ponovno vraća u svijet filma i to s filmom “The Last Stand” o kojem nisam znao ništa osim da na naslovnici Arni drži Maksima (zapravo Vickersa, al nema veze). Konzultirajući internete i tako to, vidim da je film totalno podbacio u Ameriki jerbo omladinci nisu bili zainteresirani za film, nego je publika uglavnom bila 25+, što je naravno vrlo logično jer omladinci ne znaju tko je Arnold Scwarzeneger i njihovi današnji uzori su gejpederski vampiri, Vin Beniznac ili neki stripovski junaci i ko zna kakve sve ne gluposti i sranja. Ali, čini mi se da se Arnijeva publika (a to sam ja) zadovoljna filmom. Continue reading Nadam se da The Last Stand nije Arnijeva posljednja bitka