Prvi Bond kojeg sam gledao bio je Goldeneye davne 1995. U to vrijeme sam ja bio tinejdžer u nastajanju, a James Bond se tek spektakularno opet vratio na kino platna nakon 6 godina nakon što su ga mnogi otpisali misleći da je poginuo pod ruševinama Berlinskog zida. To je bila najduža pauza ikad između Bond filmova tako da su mnogi mislili da je 007 skončao skupa s Hladnim ratom. No, konj bi reko, kobili se nado, te 1995., godinu dana nakon što je posljednji ruski vojnik napustio Njemačku vratio se James Bond u liku tada iz naftalina izvučenog Irca Pierca Bronsmana.
I tako prvi post-hladnoratovski Bond je zaista bio drukčiji. Zamisli, M je bila neka siva baba koja je i samog našeg junaka nazvala “hladnoratovskom relikvijom”. No ono što je ljutilo ljubitelje Bond serijala je bila njegova tranformacija u “globalnog” špijuna, jer zamisli, 007 ne nosi englesko odijelo, nego talijansko, engleski ručni sat je zamijenio švicarskom Omegom. Ali čini mi se da je za uvrijeđene kritičare gotovo blasfemično bilo da Bond umjesto nekakvog finog engleskog automobila vozi odvratni kabriolet iz Münchena. Meni je osobno tu blasfemično bilo što ga je vozio točno 12 i pol sekundi umjesto da je bila nekakva scena nevjerojatne destrukcije na cesti. No ipak, u tom filmu je bila jedna od boljih scena potjere u povijesti filma, i to ni više ni manje u ruskom tenku po ulicama Lenjingrada, tj. Sankt Petersburga. No ipak neke su konstante kod našeg omiljenog junaka u službi Njezinog Veličanstva ostale iste, tako da je još uvijek isti Q opskrbljivao Bonda razno raznim gadžetima i hepecima, a i agent 007 nije ostalo bez svojih “00” privilegija u razvijenoj demokraciji, nego je i dalje svoju dozvolu za ubijanje koristio pomoću Walthera PPK.
I tako dok su mnogi imali zamjerke na novog Bonda za novo vrijeme meni je novi Bond bio zakon, iz tog razloga što mi je to bio prvi kojeg sam gledao. I kao tinejdžeru u nastajanju, naravno da mi je Bond bio idol, pa ko ne bi htio biti Bond? Dobre žene, pištolji, cuga, akcija, brzi auti? ZAKON. A čak sam imao i službeni Bondov Walther PPK i to s prigušivačem. Doduše dječji, ali šta da kažem… bio sam tinejdžer u nastanku.
Uglavnom kroz GoldenEye iz 1995. rodila se ljubav prema Bondu tako da sam ja nešto kasnije kad sam malo porastao pažljivo pogledao sve Bondove (nekoliko puta) i shvatio da su trabunjanja kritičara na GoldenEye bila uglavnom neopravdana, jer je Bond od 1962. pa do 1989. vozio svakojake aute, cadillac, spačeka, fiata, audija, uz naravno i nezaobilazne Aston Martine i Lotuse. Uostalom, ako je Bond tolki patriota da su mu gaće u bojama Union Jacka, zašto onda nosi njemački pištolj? A prije njega je nosio talijansku Berettu?
Privlačnost Bonda nalazi se u trash ekranizaciji lika iz petparačnog romana, poanta tih filmova nikad nije bila da budu ozbiljni špijunski trileri. Da bi stvar bila bolja, Bond kao hladnoratovska tvorevina nikad se nije borio protiv ideološkog neprijatelja svoga Kraljevstva. Glavni neprijatelj Bonda godinama je bio SPECTRE – specijalna direkcija za protušpijunažu, terorizam, osvetu i ucjene – pa koja bi se teroristička organizacija u svijetu tako ikad nazvala?! Jednostavno, Bond nije ulazio u rat s drugovima s druge strane zavjese nego se borio protiv fiktivnih i jako zajebanih i zlih ljudi. Bonda nije ganjao ruski 007, nego čovjek od 2 i po metra, 150 kila koji umjesto zubi ima čelične ralje. Bond kad nekog rokne, kao Arnold Schwarzenegger kaže neki odvratno ljigavi one-liner što ga je činilo takvom facom kakva je. Bond napravi višemilijunsku destrukciju ili pobije bataljon ljudi i nakon toga samo kulerski namjesti kravatu i nastavi dalje kao da se nije ništa dogodilo. I naravno, jedan od bitnijih razloga zašto volimo James Bonda su njegovi super gadžeti: automobili koji mjenjaju tablice, pucaju mitraljeze iz farova, olovke koje eksplodiraju, sat koji ima laser koji reže čelik i ko će se još sjetiti svih tih gadžeta i hepeka. Bond djevojke mislim da ne moram ni spominjat.
No Bond je kroz godine ušao u neku svoju krizu srednjih godina. Hladnog rata više nema, nema ni SPECTRE-a, M postala žensko… pa su oni tako od Bonda počeli malo po malo praviti ozbiljan špijunski triler. Kao što sam gore napomenuo, privlačnost Bonda jest u njegovoj neozbiljnosti, ali s druge strane malo su bili i pretjerali u onim posljednjim filmovima kada je Bonda glumio Roger Moore. James Bond pa se po svemiru napucava i tako…
I eto, ove godine nam je došao Skyfall, najnoviji Bond uradak. Kritike su uglavnom bile odreda izvrsne, više manje dosta ljudi se složilo da je Skyfall najbolji Bond – ikad. E, kod te kvalifikacije sam imao jedan problem – znao sam da će film sigurno biti izvrstan, ali koliko će to biti pravi Bond? I sad nakon što sam pogledao film stvarno mogu reći da je izvrstan film, ali pitanje je – dali je Bond? Jedina kritika koja mi je zapala za oko prije gledanja filma bila je ona Jurice Pavičića iz Jutarnjeg Lista s naslovom: “Priča o Kainu i Abelu u borbi za ljubav majke”. Po meni totalno promašenja analogija, iako nisam do tad još gledao Bonda, ali sam zato čitao bibliju. Bond i ovaj blondi gej negativac Raul se uopće ne poznaju do prvog susreta, stoga ne vidim po čemu su braća osim po oružju, dok će se pravi bondofili sigurno sjetiti priče iz GoldenEye i upravo Kain-Abel odnosa između starijeg brata Aleca, agenta 005 i našeg Jamesa, agenta 007. Po meni u cijeloj tom tekstu jedina rečenica koja je donekle pogođena je sljedeća: “Rezultat je film koji izgleda kao da ga je snimio netko tko prepisuje Fleminga, a jednim okom gleda le Carréa.”
No, što ja imam reći o novom Bondu? Vremena se očigledno mjenjaju, pa smo čak imali i neku polugej scenu pipkanja negdje na početku filma nakon čega sam ja pomislio da bi se novi Bond u sumraku zapadne civilizacije mogao pojaviti odrezanog piše kao Jane Bond, transrodnog agenta u službi Njenog Veličanstva ili ko zna u kakvom sex-gender obliku. Definitivno novo vrijeme, teren rada obavještajnih službi postao cyber svijet, građani i demokracija smaraju izvještajima, cure podaci na sve strane, wikileaksovi i ostalo. Bonda opet proglašavaju starim i za penziju (iako je Roger Moore u svojim zadnjim Bond filmovima mogao glumiti tajnog agenta u službi staračkog doma). Pije on i dalje taj nesretni nepromješani nego natreskani votka-martini koktel, još on tu prevrne koju žensku, ali nije više ni to ko nekad. Količina onelinera smanjila se na samo dva koliko sam ja primjetio. Ono što me najviše rastužilo je kada je došao novi Q.
Pregrmio bih ja to da je Q mladi hipster koji izgleda kao onaj mađioničar Henrik Pokemon, ali kad je Bondu dao putovnicu, Walthera PPK i neki bezvezni radijončić uz rečenicu: “A šta oš, prerasli smo eksplodirajuće penkale!”, ja sam umalo zaplako. Ako izbaciš bum-bum penkale, gole ženske, glupe rečenice… onda dobiješ nekog Mi-6 fićfirića kojeg Stipe Mesić pušta da kopa po državnim tajnama RH.
No ipak, u jednom trenutku Bond zamjenjuje novi dosadni ogavni konfekcijsko njemačkoliki Jaguar za starog Astona DB-5 s mitraljezima, katapulitrajućim sjedalima i ostalim gadgetima. Ima ta scena kada Bond komentira porculansku figuru engleskog bulldoga – simbola britanske zajebanosti – koji stoji na stolu njegove šefice. “Od cijelog ureda eksploziju je preživjela ta stvar” i na kraju filma kad [S P O I L E R] Moneypenny daje Bond tu istu figuricu kao nasljedstvo pokojne M i kaže: “Jel ti time poručuje da se držiš uredskog posla? – Naprotiv”. Nakon toga Bond ulazi u ured novog M-a, koji je opet muškarac i koji je kao nekada opet u klasičnom engleskom uredu u drvetu, kao i nekad u pred-Bronsnanovskoj fazi. Engleska se vraća ko zajebani buldog, Bond se vraća ko faca?
Uglavnom, Skyfall je po meni stvarno odličan film, kastrirani Bond koji kao da pokušava vratiti svoju muškost, a Britanija svoj ponos. No hoće li se Engleska vratiti kao zajebani buldog, a Bond kao faca?
Bojim se da neće.