Ekspedicija Novorossiya 2018 (iliti Back to old country)
Zadnje jutro u Odesi upalio sam bombardera sa zebnjom wermachtovog tenkiste koji ide u Kursk. Do rumunjske granice nas je čekalo još tristotinjak kilometara Prohorovke. Pogledao sam u svoju drugaricu. Šta Bog da i sreća junačka. Tko preživi pričat će.
Posljednji pozdrav s Odesom imali smo na jednoj tankšteli gdje nam je neki dobri deduška očistio farove i šajbe s izrazom na licu: „Sretno djeco. Trebat će vam.“
Spremnik pun ruskog benzina, a gepek ukrajinske votke, suvereno smo gazili ukrajinskom ravnicom. Relativno brzo smo se našli i na moldavskom koridoru, vojnik je bezvoljno zapisao broj tablice i vrijeme, ja sam mu rekao „dvoje“ i izgledalo je kao da sam ovim koridorom prošao sto puta do sada. Nakon izlaska s koridora prošli smo sve one nedaće pred kojima je Bombarderov amortizer položio svoj reparirani život prije 5 dana. Bio sam napet i stalno sam osluškivao bombardera. Radi li dobro kompresor? Pušta li neki amortizer? Continue reading Epizoda peta: Odesa – Bukurešt